U svetu filma i pozorišta, Ena Begović ostala je upamćena kao jedna od najupečatljivijih figura jugoslovenske scene.
Uloge u ostvarenjima poput "Okupacija u 26 slika" i "Pad Italije" samo su deo njenog bogatog umetničkog nasleđa, dok je njena harizma bila prisutna i na pozornici, ostavljajući neizbrisiv trag.
Još od mladalačkih dana, osim što je pokazivala izuzetne glumačke sposobnosti, Ena je bila prepoznata i kao jedna od najlepših žena bivše Jugoslavije.
Iako je njen život bio ispunjen, raznovrstan i naizgled blistav, iz senke su ga pratile duboki lični strahovi, a jedan od njih – strah od vožnje – na kraju je bio tragično presudan.
Rođena je 8. jula 1960. godine u mestu Trpanj, kao starija ćerka Terezije i Nikole Begovića. Tri godine kasnije, porodici se pridružila i mlađa sestra Mia, s kojom će Ena razviti izuzetno blisku vezu koja će trajati sve do njenog preranog odlaska.
Osnovno obrazovanje stekla je u rodnom mestu, a zatim nastavila školovanje u gimnaziji u Dubrovniku. Tokom srednjoškolskih dana, boravila je u đačkom domu iz kojeg je, prema svedočenjima, jednom prilikom bila izbačena. Iako su je svi opisivali kao srdačnu i nežnu osobu, isticala se i svojom impulsivnošću, što je u mladosti često dolazilo do izražaja.
U jednom intervjuu, Ena je priznala: – Po prirodi sam neurotična, nesigurna, stalno o nečemu razmišljam, stalno imam neke probleme. Na neki način, plašim se ljudi... A kad sam kod majke, ne moram da se pretvaram ni da lažem. Ne moram da glumim sreću kad sam tužna. Kod mame sam – ja.
Preseljenje u Zagreb donelo je prekretnicu – najpre je upisala Pravni fakultet, ali ga je napustila i, zahvaljujući reditelju Lordanu Zafranoviću, odlučila se za Akademiju dramskih umetnosti.
Upravo joj je Zafranović otvorio vrata filmskog sveta dodelivši joj prvu ulogu u "Okupaciji u 26 slika" (1978), iako će do prave afirmacije doći tek tri godine kasnije, u njegovom filmu "Pad Italije".
U karijeri koja je trajala nešto više od dve decenije, Ena je ostvarila čak 98 uloga, kako na filmu i televiziji, tako i u pozorištu. Njena interpretacija baronice Kasteli u "Glembajevima" ostala je upisana kao jedna od najzapaženijih, ali i najkontroverznijih u istoriji jugoslovenske kinematografije.
Na 35. Pulskom filmskom festivalu osvojila je nagradu Zlatna arena za najbolju epizodnu žensku ulogu, ali je iznenadila sve prisutne odbivši da je primi, obrazloživši to rečima da je ta rola bila – glavna, a ne sporedna.
Bez obzira na to što je važila za jednu od najlepših glumica svog vremena, Ena nikada nije gajila preterano visoko mišljenje o svom izgledu: – Nisam lepa. Imam čudno lice – ili bolje rečeno – zanimljivo. Lice sa nepravilnostima, ali korisno, prilagodljivo. Ljudi me često pitaju koliko mene ima u mojim ulogama. Ima me – potpuno. Ostaju tvoje telo, tvoje ruke, noge, glava.
Privatni život bio je jednako intenzivan kao i profesionalni. Ena se udala za hrvatskog biznismena Josipa Radeljaka, s kojim je dobila ćerku Lanu. Svoj 40. rođendan proslavila je 8. jula 2000. godine, da bi samo 37 dana kasnije, 15. avgusta, nastradala u saobraćajnoj nesreći na Braču.
U trenutku nesreće, u vozilu su se nalazili Ena, njen suprug, njegova sin iz prethodnog braka – Leo, Enina majka Tereza i beba Lana. Leo, tada maloletan i neiskusan vozač, zaustavio je automobil kako bi se zamenio sa ocem, ali se vozilo otkotrljalo unazad i sletelo u provaliju. Ena je ispala iz automobila i zadobila teške povrede kojima je ubrzo podlegla. Beba i njena majka preživele su nesreću.
Sledećih sedam godina trajalo je suđenje, a Leo Radeljak je oslobođen krivice – zaključeno je da je nesreću izazvao tehnički kvar na vozilu, tačnije – neispravan menjač.
Dodatnu teskobu nosi činjenica da je Ena imala duboko ukorenjen strah od vožnje. Taj strah se dodatno produbio nakon udesa iz 1996. godine, kada je u saobraćajnoj nesreći koju je izazvala poginuo motociklista, dok je njen saputnik bio teško povređen. Osuđena je na tri godine uslovne kazne, a traumu od tog događaja nikada nije uspela da prevaziđe.
Danas, uspomena na Enu Begović i dalje živi, pre svega zahvaljujući njenoj sestri Mii, koja se posvetila očuvanju Eninog umetničkog nasleđa. Pre više od decenije, Mia je doktorirala na temi teatrološke biografije svoje sestre – jednog od najtragičnijih i najsvetlijih likova našeg glumišta.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Među prisutnima je bila glumica Anica Dobra





