Malo ko zna da je sin jedne od najcenjenijih glumica sa domaće scene, a kada saznaju kažu – krv zaista nije voda!
Jedna od najcenjenijih i najvoljenijih glumica sa ovih prostora Rada Đuričin ostavila je neizbrisiv trag u srpskom glumištu. Njena karijera obeležila je zlatno doba domaće kinematografije i pozorišta, kroz decenije predanog rada i vanserijskog talenta.
Više od pedeset godina bila je stub umetnosti, ali i porodičnog života, u braku sa Dragoslavom Popovićem, pionirskim imenom u srpskoj nuklearnoj fizici. Njihova životna priča bila je spoj nauke i umetnosti – tiha, stabilna i posvećena.
Iz te velike ljubavi rođen je sin Radan, o kome se u medijima retko piše, ali čije ime nosi značaj u svetu filma. Radan je karijeru započeo u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi se kasnije vraćao u Srbiju, dajući svoj doprinos domaćem filmu kao direktor fotografije.
Iako povučen, iza sebe ima bogatu filmografiju – radio je na ostvarenjima poput "Crni bombarder", "Balkanska pravila" i "Sjaj u očima". Još od sredine devedesetih, život je nastavio u Los Anđelesu, gde je osnovao porodicu sa suprugom Draganom i dobio dvoje dece.
Kako je jednom prilikom sama Rada otkrila, njen sin je "otišao u Ameriku na dve nedelje, a ostao 30 godina". Tom rečenicom mogla bi da se sažme njegova profesionalna i životna priča – tiha, ali ispunjena značajem.
Danas, Radan Popović važi za jednog od omiljenih saradnika slavnog reditelja Aleksandra Pejna, a često se vraća u Srbiju kako bi radio na domaćim projektima. Tako je bio direktor fotografije serija "Tajkun" i druge sezone "Bese".
Njegovi počeci u Americi nisu bili laki, ali uz sebe je imao prave ljude. U Holivudu mu je cimer bio Dragan Bjelogrlić, a jedno nezaboravno iskustvo podelio je upravo tokom promocije serije "Tajkun":
– Završili smo tada snimanje Crnog bombardera, a s njim je u Holivud došao i Darko Bajić. Svi su bili kod mene na gajbi. Odlučili smo da napravimo kopije filma i prebacimo ih na VHS kasete. Odlučili smo da prodajemo te kasete po crkvama ne bismo li nekako preživeli. Išlo je dosta traljavo i nismo mogli od tog da živimo. Bjela zna s ljudima, a ispostavilo se da je dobar i za kockarskim stolom. Kad smo otišli u Las Vegas da u našoj crkvi prodajemo kasete, to je bilo strašno iskustvo i onda smo otišli u kazino. Bjela se pokazao dobrim za rulet stolom, toliko dobrim da je menadžer kazina poslao ključ od sobe na račun kuće. Izvukao nas je. Mi ne bismo s prodajom kaseta uspeli da preživimo – ispričao je Popović za Kurir.
Od detinjstva okružen glumcima, Radan je odrastao u pozorišnim bifeima i zavoleo scenu iznutra. Posebnu zahvalnost izražavao je prema Aci Berčeku, za koga kaže da mu je mnogo pomogao u formativnim godinama:
– Da ne volim glumce, bilo bi skandalozno. Odrastao sam u bifeu JDP. Oduvek se trudim da im ugodim. Možda se s tim ne bi složila Anica Dobra, koja mi je jednom prilikom rekla da sam se vežbao na njoj. Trudio sam se da je u Crnom bombarderu slikam što sam lepše znao i siguran sam da to nije rekla u lošem smislu, već iz ljubavi. Nema dobrog kadra bez glumca. Naravno, sve potiče od scenarija.
Pored toga, Radan nikada nije zaboravio podršku koju su mu pružali i drugi veliki umetnici, poput Petra Božovića i Sonje Savić. Njegova priča je dokaz da talenat, uz posvećenost i dobre ljude oko sebe, vodi do uspeha – i u domovini i daleko od nje.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Tamara Dragičević





