nije imala mira

Oteta, "osramoćena", varana, pa ostala sama da živi od milostinje: Karađorđevu ženu je do groba pratilo pola Šumadije

0

Nije poznata kao kneginja Ljubica, ali žena Karađorđa Petrovića bila je cenjena u narodu, a knez Mihailo joj je konačno pred smrt ukazao poštovanje koje je odavno zaslužila.

'Кarađorđe' Vladimira Lukiča Borovikovskog iz 1816. godine (ulje na platnu)
"Кarađorđe" Vladimira Lukiča Borovikovskog iz 1816. godine (ulje na platnu)foto: Ранко Николић/Wikimedia Commons

Dok nam je uzbudljiv ljubavni život Miloša Obrenovića odlično poznat, Karađorđe nije imao toliko zanimljivih, filmskih scena, ali istorija dobro pamti njegovu ženu Jelenu.


Rođena je kao Jelena Jovanović u selu Masloševo, u blizini Kragujevca, 1765. ili 1771. godine, kao ćerka jasenučkog obor-kneza Nikole Jovanovića i njegove supruge Bosiljke.


Kad je još bila devojčica, ostala bez majke, a potom su joj otac i dvojica braće, poginuli u hajdučkim akcijama, zbog čega je Jelena nastavila život u Jagnjilu, kod tetke Bisenije.

Kako je Jelena Jovanvoić postala Karađorđeva žena?


Prema nekim izvorima, Đorđe Petrović Karađorđe se, da bi Jelena postala njegova žena, poslužio metodama koje bi se teško mogle opisati kao junačke, iako ga istorija pamti kao velikog junaka.


Navodno ju je oteo kad je krenula "kotlovima na vodu" i potom je odveo kući u Zagoricu i spavao s njom. Tako je Jelena morala da se uda za njega jer bi u suprotnom smatrana osramoćenom u Srbiji s kraja 18. veka.

 

Jelena Petrović, žena Đorđa Petrovića Karađorđa
Jelena Petrović, žena Đorđa Petrovića Karađorđafoto: Ivana Guslarevic/Wikimedia Commons

U svakom slučaju, Jelena se udala Karađorđa 1785. godine, a Jelena i kasniji vođa Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđevića zajedno su dobili sedmoro dece. Bili su to:

 

  • Sima (umro na rođenju),
  • Sava,
  • Sara,
  • Poleksija,
  • Stamenka,
  • Aleksa i
  • Aleksandar.


Bekstvo Karađorđevića u Srem


Vuk Stefanović Karadžić zapisao je da je zagorički čitluk-sahibija Mula Husein oko Karađorđevog venčanja s Jeleom poslao Đorđa Petrovića da mu kupe jarčeve i, iskoristivši to što je znao da Karađorđe nije kod kuće, došao njegovoj majci Marici i rekao joj:


E, Marice! I ti se sačuva od mene, i kćeri sačuva, ali snaju nećeš sačuvati.


Karađorđeva majka, znajući da on aludira na to da će leći s Jelenom, odgovorila mu je:


Sačekaj da devojka prvo "omiriše svoje", pa onda "tuđe cveće".

Po povratku, Karađorđe je uzeo pušku kako bi ubio Turčina, ali ga je majka sprečila jer bi to porodici moglo doneti "samo ropstvo i propast". Kako bi izbegli probleme, Marica je naterala sina da svi na neko vreme odu u Hazburšku monarhiju, a Mula Husein posalo je poteru za njima. Tražio je navodno i izvesni Mijat iz Ivanče, koji se samo pretvarao da traži Petroviće dok je zapravo davao sve od sebe daim zametne tragove.


Karađorđev otac Petar počeo je da se premišlja i hteo da se vrati kući, pa je čak navodno pripretio da će ih odati Turcima, zbog čega je, veruje se, majka Marica zaklela Đorđa da ga ubije.


Dok je na plećima nosio teret oceubistva, Karađorđe se s porodicom skrasio na posedu manastira Krušedol, gde je bio manastirski šumar, dok su Marica i Jelena muzle stoku. Neko vreme je bio ratnik u dobrovoljačkom odredu i hajdukovao u Kočinoj krajini, posle čega su prešli u Topolu, gde je Jelena boravila tokom Prvog srpskog ustanka, odnosno od 1804. do 1813.

 

Portret Karađorđa
Portret Karađorđafoto: Ранко Николић/Wikimedia Commons

Karađorđe preljubnik


Možda je knez Miloš najpoznatiji starešina tog doba po varanju žene, ali njemu su bili skloni i ostali, pa izuzetak nije bio ni Karađorđe. Posle oslobođenja Beograda je, prema izvorima, "zadržao jednu Turkinju", Mariju iz Brusnice koja je pre ustanka odvedena u beogradski harem.

 

Svuga ju je vodio sa sobom, obučenu u mušku odeću, i predstavljao kao Marjana kako Jelena ne bi saznala.


Kraj života Jelene Petrović


Nakon što je ustanak ugušen, Petrovići su prešli u Zemun, a Austrijanci su premestili Karađorđa u Petrovaradin. Turci su tražili njegovo izručenje, ali ruske diplomate su intervenisale, pa je smešten u Hotinu, u Besarabiji.


Za to vreme, Jelena je s porodicom ostala u Sremskoj Mitrovici, u sve težem finansijskom stanju. Nakon što je Karađorđe ubijen 1817, ona je ostala bez prava na njegovu penziju i počela da prodaje sve što je imala kako bi preživela. Međutim, odbila je pozive Rusa da pređe u Novomirgorod.

Živela je od milostinje i pisala svom kumu knezu Milošu, odnosno "Svetlešem Knjazu i Vispokopočitajšejem kumu" da joj dopusti da se vrati kući. Tom im je omogućeno 1831, kada su Karađorđevići došli u Srbiju zahvaljujući Tomi Vučiću Perišiću, nekadašnjem bećaru vožda Đorđa. Najpre su se smestili u Negotinu 1839, a nekoliko meseci kasnije su se doselili u Beograd.

 

Kalemegdan
Kalemegdanfoto: Mirko Kuzmanovic/Shutterstock

Knjaz je Jeleni i njenoj deci obezbedio nekoliko godina kasnije i da dobijaju 500 talira godišnje kao pomoć, a potom im je njegov sin knez Mihailo dodelio 1.500 talira svake godine.


Umrla je 9. februara po novom kalendaru 1842, u poznim godinama, a opelo joj je držano u tek izgrađenoj Sabornoj crkvi u Beogradu.

 

Do Varoš-kapije iza njenog tela je išao lično knez Mihailo, dok je njegova majka kneginja Ljubica koračala iza sanduka sve do Topole. Iako je bila toliko oštra zima da su kovčeg nosile saonice, narod je izlazio toliko da se kaže da je "pola Šumadije" došlo da oda poštu Jeleni Petrović, Karađorđevoj ženi.

 

BONUS VIDEO

Crkva u kojoj se krstio i venčao Karađorđe

 

makonda-tracker