Darko Kostić: Inspirisao me je Jelenin egocentrizam

Proslavljeni dizajner Darko Kostić otkriva kako je došao na ideju da kreira tašnu za svoju prijateljicu, muzičku zvezdu Jelenu Karleušu-Tošić, i ističe da je ponosan jer njegov model može da se nosi u svim prilikama
0
1 / 6 Foto: Luka Šarac

Dok je protekle godine za Dizajnerski mesec inspiraciju za kreiranje prelepih baletanki pronašao u glumici Slobodi Mićalović, ovogodišnji izazov za stvaranje atraktivne torbe tridesetogodišnjem modnom dizajneru Darku Kostiću bila je njegova prijateljica i kuma, muzička zvezda Jelena Karleuša. Baš kao što već godinama ume da pronikne u stil svake dame i zadovolji njene odevne prohteve, tako ovaj perspektivni umetnik s posebnom pažnjom briljira u osmišljavanju praktičnih komada garderobe poput hit torbe u koju svaka žena može da stavi fotografiju po svom izboru. Inače, naš proslavljeni kreator završio je Visoku tekstilnu školu, a prvi put je svoje modele predstavio na beogradskom Fashion Weeku u oktobru 1999. godine i od tada je redovni učesnik ovog modnog hepeninga. Darko je do sada dva puta nastupao na umetničkoj manifestaciji pod nazivom Slovenački bijenali mladih dizajnera, a pre nekoliko godina sa studentima slovenačke Kraljevske akademije IMF za visoku modu izlagao je kreacije u Ljubljani. Kostić je među malobrojnim domaćim dizajnerima koji se bavi visokom modom i oblači najeminentnije ličnosti iz kulturnog i javnog života Srbije.

Koliko vam u karijeri znači modna akcija Dizajnerski mesec?

- Dobro je, ali i teško kreirati stvari za široke narodne mase jer treba pogoditi mnogo različitih ukusa, pogotovo kada je u pitanju komercijalni efekat za veliko tržište. Drago mi je što se Story setio ovakve akcije, a dobro je i za mene jer radim drugačije stvari nego inače.

Kakve ste reakcije čuli posle najave da će se torba s vašim potpisom uskoro naći u prodaji?

- Nisam mogao da verujem ni sada, a ni prethodne godine da je tako veliko interesovanje. Zaista ne preterujem, ali već sam video mnogo dama na ulici u majici Ivane Rabrenović. Ljudi nose garderobu koja se prodaje uz Story, što znači da se nisu razočarali kada su je kupili i to je onda prava stvar. Odeća koju radim namenjena je za vrlo uzak krug ljudi, dok Storyjeva akcija ima za cilj široku publiku. Dobro je kada znate da je neko nestrpljivo iščekivao takav proizvod zbog vas, laska mi to...

Kako je nastala vaša torba?

- Imao sam mogućnost da biram između raznih predmeta. Prošle godine dizajnirao sam baletanke za koje nisam verovao da će dobro proći, ali nisam bio u pravu jer su bile prelepe i perfektno urađene. Ove godine imao sam zadatak da dizajniram torbu koja je vrlo jednostavna i može da se nosi u gradu, ali i na plaži. Želeo sam da napravim providni deo torbe, kako bi svako ko je nosi mogao da ispolji svoju kreativnost izborom fotografije. Možete i kuče da stavite u nju  ili svoj broj telefona koji će biti transparentan (smeh).

Po vašem mišljenju, gde bi naše čitateljke mogle da nose torbu?

- Praktična je za svakodnevne prilike, od pijace do plaže, od sela do mora... Pomalo sam megaloman i želeo sam da čak bude i veća.

Ove godine vaša modna muza je Jelena Karleuša-Tošić s kojom se i privatno družite. Da li je ona uticala na sam proces kreiranja?

- Inspirisao me je Jelenin egocentrizam. Pitala me je po čemu će ljudi znati da je torba namenjena njoj, a ja sam joj rekao da ima prostor za fotografije i kako može da ih svakodnevno menja.

Na koji način je reagovala kada je videla torbu i da li znate čije će slike u njoj nositi?

- Svidela joj se torba i već ju je poklonila svojim ćerkicama Atini i Niki. Siguran sam da će Jelena u torbi nositi fotografije svojih devojčica.

Da li dame moraju obavezno da usklade boju cipela i torbe?

- Ne, jer takvo mišljenje vlada isključivo na Balkanu. Još samo kod nas žene nose Louis Viton cipele i tašnu, što je, po mom mišljenju, srednjoevropski primitivizam.

S obzirom na to da je torba četvrti odevni predmet u Dizajnerskom mesecu, može li da se uskladi s majicom Ivane Rabrenović, haljinom Verice Rakočević i suknjom Zvonka Markovića?

- Može da se kombinuje uz sve te odevne predmete i mislim kako je sve to ciljano urađeno baš zato da bi moglo da se nosi u isto vreme.

Kako izgleda savršen stajling uz vašu torbu?

- Sve mora da bude cool. Mislim da bi najbolje izgledala uz neku staru majicu i dobre pantalone ili šorts, u zavisnosti od toga šta vam pristaje. Ipak, sve zavisi od toga šta stoji u prednjem delu tašne, da li su to školjke, cveće... Smatram da je torba i dobra upravo zato što može da se kombinuje uz sve što vam je pri ruci. 

Ove godine je kombinacija crne i bele boje hit. Da li ste namerno uradili torbu u tim nijansama?

- Ne priznajem trendove, jer i ne postoje u pravoj modi, ali zato poštujem individualizam. Svi dizajneri zavise od kupaca, a moje je mišljenje kako oni ne žele da budu uniformisani. Ali, drago mi je da sam pogodio globalni trend. Leti uglavnom svi nose neki detalj u plavoj boji, a ja ne volim tu nijansu i nikada se ne igram s njom. Svu kreativnost prepustio sam konzumentima te torbe jer poštujem individualizam i svako će od nje moći da napravi ono što želi.

Prošle godine dizajnirali ste baletanke za glumicu Slobodu Mićalović. Da li ste sada, posle godinu dana, zadovoljni kako je sve proteklo?

- Vrlo sam zadovoljan i baletanke su mi se izuzetno svidele. Mnogo  devojaka ih je nosilo i lepo mogu da se kombinuju uz ostatak garderobe. Da nisam zadovoljan, sigurno ne bih ove godine ponovo pristao da radim sa Storyjem. Cela akcija mi je bila revolucionarna i sigurno je teško ući u tako ozbiljnu produkciju i izvesti sve na pravi način.

Stiče se utisak da nakon Dizajnerskog meseca ne postoji sujeta između kreatora. Da li se i vi slažete s tim?

- Smatram da su glupi i netalentovani ljudi sujetni, pa sve to moraju da nadoknade ljubomorom. Kod mene ne postoji sujeta ni prema jednom dizajneru jer radim drugačiju modu, pa samim tim i nismo konkurencija. Nisam osoba koja mnogo polaže na međuljudske odnose jer mislim da su oni potpuno nebitni. Takođe, ne mešam svoj privatni i poslovni život. U poslu sam veliki profesionalac, dok sam privatno potpuno drugačiji. Svoje kolege volim, naročito zato što znam koliko je teško baviti se ovim poslom. Ljudi nemaju ni za osnovne potrebe, a kamoli da razmišljaju o modi i luksuzu. Pojedinci su umislili kako je moda mnogo bitna i da je Beograd zapravo Pariz, što nije i nikada neće biti.

Ksenija Konić

makonda-tracker