Pobedio bolest

Emotivna ispovest: Janko Tipsarević prvi put o najtežem periodu u životu

0
Janko Tipsarević prvi put iskreno govori o agoniji kroz koju je prošao poslednje dve godine koliko se bori protiv tumora
Biljana i Janko Tipsarević, foto: Facebook
Biljana i Janko Tipsarević, foto: Facebook


- Biljana me je trpela pesimističnog i govorila mi je: Jeste, sve je užasno, ajde plači! Pa sam tako i radio -

- Od 2013. prolazim pakao, zbog operacija i bolesti sam imao izuzetno teške periode. Prolazio sam kroz periode neizvesnosti i unutrašnje borbe. Nakon druge operacije pete lekari su mi dali prognozu da možda više nikada neću moći da se bavim tenisom na onom nivou na kojem želim. Rekli su mi: “Janko, ukoliko ti se po treći put vrati tumor, ti ćeš moći normalno da živiš, ali nećeš više moći da igraš tenis”. To je bila agonija. Upadao sam u depresiju i povlačio se. Prolazilo je i po nekoliko dana da ni sa kim nisam ni reč progovorio. Jednostavno nisam imao volju da pričam jer nisam video izlaz. Nikada nisam mislio da okončam karijeru, ali jeste mi bilo preteško. Onda bih se naterao da odem u teretanu i odradim kondicioni trening koliko mogu. Čitao sam, gledao tenis, radio nešto korisno. Rad mi je najviše pomogao da prevaziđem krize -







 - Prvo želim da vam se izvinim. Svima. Zato što vam se nisam javljao na telefon, nisam odgovarao na poruke, ali stvarno nisam imao šta da kažem. Nisam ja neki nadrndani uobraženi kreten koji prima po dvadeset poziva dnevno od vas novinara, pa me onda mrzi da vam se javim. Ne, vi mene retko i zovete, ali stvarno nisam imao šta da vam kažem. Nisam više bio spreman da odgovaram na pitanje: E, Janko, kako si? Verujte mi poslednje na pameti mi je bilo da javnost u Srbiji čita u kakvom stanju se nalazim -



kako si?

- Nisam mogao da podnesem ničije interesovanje. Kada bi me prijatelji pitali kako sam to me je dodatno poražavalo. Jer nisam znao šta da im kažem. Zato su i oni počeli da mi šalju poruke: Ej, ne pitam te kako si, nego samo da vidim šta radiš, je l ti treba nešto, šta ima novo. Potražio sam i pomoć psihologa i psihijatra. Pomagalo je-



- Nisam baš socijalna osoba i nemam preveliki krug ljudi oko sebe, ali sam prezadovoljan sto me nijedan prijatelj nije razočarao. Viktor, Nole, Ziki, Duci me zovu svakog drugog ili treceg dana da pricamo ili mi bar pišu poruke -





 - Biljana je mnogo pozitivnija osoba od mene i generalno stvari vidi mnogo lepše nego ja. Upoznala me je vremenom i zna šta volim, a šta ne. Kad sve vidim crno, ona zna kako da mi priđe i šta da kaže. Dešavalo se da joj istresem užasne stvari i izjadam se jer ne vidim izlaz. A bilo je i situacija kad me je ubeđivala da nisam u pravu -



 - Pogled na Emili, koja uz Biljanu najviše može da me usreci je bila najpozitivnija stvar u poslednje dve godine. Ona je mala i njoj je samo bitno da vidi svog tatu uživo ili na skajpu i da bude srećna. Biljana je u nekoliko navrata putovala sa mnom i bila uz mene, ali preteško su joj pala odvajanja od ćerke. Bude tu i kuknjave i svega -





 - Ima još dosta tenisa u meni. Zaboravio sam kako je igrati bez bola. A to je ono što je moj cilj. Imao sam probleme i sa jetrom. Od jačine lekova koje sam pio, jetra mi nije bila u redu. Tablete su bile baš jake, a ja sam ih pio kao bombone, samo da me bol prestane. Cilj je da zaigram u Melburnu. Čenaj počinje 4. januara, možda bi to bilo prerano da se vratim, ali videću. Ovoga puta neću žuriti -
makonda-tracker