POTRESNO

GRUOVA UDOVICA JEDVA JE RUKOM ZAUSTAVILA KRIK: Porodica i prijatelji došli da reperu odaju počast, TUGU I SUZE NIKO NE MOŽE DA SAKRIJE! (FOTO/VIDEO)

0

Porodica Dalibora Andonova Grua zavijena je u crno nakon što je reper u ponedeljak u Zemunu tragično stradao tokom vožnje kajta na Dunavu.

komemoracija
komemoracijafoto: Sonja Spasić

Danica Andonov stigla je sa sinovima na komemoraciju u Domu omladine, neprestano ih grleći. Čim je ugledala novinare odmah je počela da plače.

 

"Jao, ne mogu ovo da izdržim", rekla je tiho i trčećim korakom uletela je u salu. Neutešna supruga popularnog repera nije uspela da zadrži suze, pa je sve vreme grlila sinove. Udovica je sve vreme gledala u pod i plakala, a kad je čula muževljev glas na video-bimu slomila se, uhvatila se za usta kako bi zaustavila krik.

 

1 / 3 Foto: Sonja Spasić

 

Gruova majka i Daničina majka stigle su zajedno na komemoraciju, sve vreme se držeći čvrsto jedna za drugu.

 

Gruov brat sve vreme plače i prekriva lice rukama kako ga niko ne bi slikao. Neutešno sedi, bez glasa, gutajući svaku suzu.

 

Među prvima su stigli Edin Škorić Boban Rajović, Marko Bulat, Marko iz Sarsa, Marko Luis, Nigor sa ženom, Marko Đurovski i mnogi drugi.

 

1 / 5 Foto: Sonja Spasić

 

Nastavak i snimci sa komemoracije na sledećoj strani.

 

Naučio si me da u svakom trenutku svakoga dana mogu sebi da kažem da ja živim baš lep život. Naučio si me kako da živim, a da ne preteram u preterivanju. Nisi me naučio samo jedno. Kako da ja tebe to naučim, brate moj", sa tugom u glasu poručio je bivši srpski odbojkaš Edin Škorić.

Brate moj. Pored tebe sam shvatio šta je zaista osmeh, šta su stvarno pobede i kako da nam svaki novi dan bude nova pesma, novi stih, nova sloboda, novi život, novi osmeh, nova pobeda. Brate moj. Neko je rekao - bojati se smrti gore je nego umreti. Ti se nisi bojao. Hrabro si koračao kroz svoj život, pisao svoja pravila i po njima živeoa. Malo ko ima tu privilegiju u životu. Iskreno, malo ko ima i tu hrabrost. Brate moj".

Pročitaću vam tekst koji je napisao jedan od Daliborovih najboljih drugova i moj kum Đorđe: Koliko su zpravo tanane niti koje vas drže za ovaj svet i koliko smo zapravo krhki i ranjivi. Koliko je malo potrebno da budemo srećni, a delići sekunde nas razdvajaju od duboke tuge i bola. Otišao je jedan od nas. Jedan divan, veseo i plemenit čovek, posvećen otac i suprug, umetnik, šmeker, prijatelj i brat. Teši nas sve što je otišao radeći ono što je najviše voleo da radi, ali nas razara pomisao da bol njegove porodice, njegove Danice, Vuka i Relje i njegovog Igora. Mi koji smo se sa njim družili, koji smo delili beskrajne sate smeha, muzike i zabave, ali i sate predanog rada, brige, truda, znoja, ostaćemo zauvek uskraćeni za istinskog prijatelja koji je uvek imao vremena i želje da nas sasluša i da sa nama podeli dobro i zlo. Mnogi su proteklih par dana navodili razne stihove iz njegovih pesama koje su spasavale generacije, a najčešće je citiran stih - sećanja naviru, sećam se svega. I zaista ne mogu da se ne setim ćelavog macana u širokim pantalonama i raspletenim čizmama... ne mogu da se ne setim sjajnog provoda..."

Žalio se taj dan kako oka nije sklopio, jer je prethodno vreče rešavao nešto na telefonu. Kaže: "Obećao sam Vuku da će dobiti telefon. Želeo je da ga iznenadi. 'Obećao sam, nisam želeo da ga razočaram, morao sam to da rešim", prisećao se di-džej Plaja koji je Grua znao više od decenije, a za to vreme udovica Danica klimala je glavom i plakala, grleći sinove.

makonda-tracker