Lepa Brena: Biber je napisao Željko Joksimović

2
Osim o svim akuelnim temama iz privatnog života, folk zvezda Lepa Brena je za novi broj magazina Story pričala i o svom novom albumu Začarani krug.
foto: Milena Rakočević
foto: Milena Rakočević

Legendarna pevačica Lepa Brena otkrila je nazive pesamasa svog novog albuma, od kojih joj je dve napravio Željko Joksimović. Već od ponedeljka, njeni fanovi moći će da čuju prvu numeru Metak sa posvetom, koji su za nju uradili Petar Grašo i Antonija Šola.

 

- Kada mi je posle izvesnog perioda od našeg prvog susreta Grašo prvi put otpevao pesmu uz klavir, bila sam oduševljena. Međutim, malo sam se i uplašila kada mi je rekao da se numera zove Metak sa posvetom, pošto mi je to zvučalo pregrubo. Pitala sam Mora li baš taj metak?. Smirio me je, rekavši da je u pitanju prava ljubavna pesma, da ta reč ima preneseno, a ne i bukvalno značenje. Kada sam čula celu pesmu, shvatila sam upravo ta reč daje poentu. Kao kada napraviš fenomenalnu tortu, a fali trešnjica na vrhu. Tako da metak zapravo zaorkužuje kompletnu priču. Oduševio me je Petrov profesionalizam, jer je to način na koji volim da radim. Želela sam da ovaj album ima balkanski prizvuk, jer se mi na ovim prostorima nalazimo u nekakvom vrtlogu raznolikosti muzike, a opet, svi imamo nešto zajedničko. To zajedničko je – Lepa Brena! (smeh). Prva pesma koju sam dobila bila je pesma Hari Mata Harija – Briši me. Bili smo u Sarajevu sa Halidom Bešlićem i Fahrudinom Pecikozom zajedno na jednom ručku, kada sam ja izrazila želju da mi Hari uradi pesmu. Ima ljudi sa kojima radiš, a koji imaju jedan mrak iza svog pogleda. Ovoga puta je čitava ekipa s kojom sam radila bila srčano otvorena, umetnički kreativna. Svi veoma vole izazove, tako da smo osetili jedni druge. Kada mi je Hari doneo pesmu, dopala mi se istog trenutka. Zadovoljna sam svim pesmama koje sam dobila. Kiki Lesendrić je veoma specifičan kompozitor, dopada mi se njegova kombinacija popa i senzibileteta koji nosi, pošto pesme koje on pravi ne predstavljaju atak na mozak. Meni je asocijacija na Kikija muzikalnost, nežnost i blagost u muzici, a ova pesma šalje lepu ljubavnu poruku. Željko Joksimović mi je napravio dve pesme. Ostvario mi je želju da sarađujemo na pesmama koje imaju njegov pečat. Pesme se zovu Ne bih ja bila ja i Biber. Joksimović mi je, poput čarobnjaka, napravio pesme koje sam baš tako zamislila. Pesme su prava balkanska priča, sa kombinacijom sevdalinki i modernog, za šta je on ekspert. Naravno u toj priči je zabiberila Marina Tucaković koja je fenomen na našoj muzičkoj sceni. Ona je konstanta na koju možete da računate, jer je sa njom uvek u pitanju kvalitet, istrajnost i vrednost. Svi se kroz rad zasitimo jedni drugih, i meni kao pevaču treba inspiracija od kompozitora i aranžera, a Marina prepoznaje u koje okvire može da te stavi. Ona radi za sve pevače, ali kada govorimo o četiri pet velikih imena, ona ume fantastično da proceni koju reč za koga da napiše. Kao kada se piše scenario i ima težinu samo ako ga određeni glumac odglumi. Taj tekst mu tad biva životna uloga. Dragan Brajević Braja i ja smo stari saradnici i sa pesmom Stakleno zvono me je iznenadio, jer ova numera izlazi iz njegovih komercijalnih okvira. Pera Zdravković je napravio pesmu Još sam živa koja je u njegovom maniru i drago mi je što ponovo sarađujemo. Pored ostalih numera koje je radio za mene, on je napravio Ja nemam drugi dom koja je evergrin moje muzike. Htela sam da imam različite autore na albumu, nezavisno da li smo dosad radili ili ne. Romario je takođe uradio jednu numeru pod nazivom Uradi to. Svako ko se bavi ovim poslom voli da doživi pevačku avanturu sa žanrovima u kojima se isprobava. Ako nisi kreativan i pomalo lucidan i možda infantilan, jako se teško baviš ovim poslom. Sve što mi radimo izgleda vedro i veselo, ali treba imati mentalne snage i kreativnosti i ne smeš da tapkaš u mestu. Za sve one koji vole Lepu Brenu nema ništa novo što dosad nisam na neki način otpevala, ali ovo je sada ostvarenje želje koju sam zamislila još pre dve godine, o tome kako treba da izgleda ovaj album i kakve saradnike treba da imam – kaže Brena za Story i objašnjava šta joj je bio najveći izazov tokom rada na albumu.

 

- Ono što je za mene izazov je što sam radila sa vrhunskim kompozitorima koji su kreativno talentovani, sviraju i po nekoliko instrumenata, i znaju već na početku kako to treba da izgleda i zvuči. Velika je razlika kada radiš projekat sa ekstra kvalitetnim muzičarima. Pevanje mi je producirao Grašo kada sam pevala njegovu pesmu, Joksimović kada sam pevala njegove pesme. Sjajan je osećaj kada znaš da ti je producent neko ko može da te nadgradi i da iz tebe izvuče nešto drugačije i nešto novo. To mi se desilo sa Željkom koji je pevač i može da ti ponudi alternativu kako da otpevaš nešto. Najednom po snimljenoj pesmi, insistirao je da pesma treba da se pomeri za pola tona. Kada mi je u jedanaest uveče rekao da treba da se pesma podigne za pola tona više, a snimali smo je ceo dan, mislila sam da ću da se onesvestim od umora! Nije to težak posao, ne oreš ti i ne kopaš, ali emotivno se isprazniš. Ostane ti samo telo, a duša ostane na traci, u kompjuteru. Sutradan sam je sa uživanjem otpevala. Suština lepote rada je u tom stvaranju. Bili smo srećni kao deca kada smo završili tu pesmu. Žao mi je što me u pevanju nije producirao Hari Mata Hari, jer je on radio pesmu u Zagrebu u studiju – rekla je između ostalog Brena o svom novom albumu za novi broj magazina Story koji je u prodaji od sutra.

 

Nikola Rumenić

makonda-tracker