Što više informacija nastavnica ima o svojim učenicima, to je vreme koje provode u učionici produktivnije i prijatnije jer se mališani značajno razlikuju po tome kako uče, šta ih zanima, kako im izgleda dan kod kuće, kakvog su zdravlja...
Početak školske godine nije važan samo za decu koja ulaze u novu školsku rutinu već i za njihove učiteljice, pred kojom je čitavo odeljenje malih ljudi koji su svi posebni i drugačiji na svoj način.
Iako je ona stručnjak za obrazovanje, roditelji su ti koji svoje dete poznaju bolje od bilo koga drugog, pa je razmena informacija između roditelja i učiteljice izuzetno važna za to da dete dobije podršku koja mu je potrebna.
Roditelji uglavnom očekuju da će učiteljica sama vremenom upoznati njihovo dete, što jeste prirodno, ali neke informacije joj, ipak, mogu pomoći da mnogo brže razume njegovo ponašanje, potrebe i način na koji ono najbolje uči. Kao što roditelj želi da zna kako se dete ponaša i snalazi u učionici, važno je da učiteljica zna za okolnosti kod kuće koje bi mogle da utiču na njegovo ponašanje, koncentraciju ili školski uspeh.
Jasno je da deca najbolje napreduju kad roditelji i nastavnici sarađuju kao partneri, a početak nove školske godine odlična je prilika da se uspostavi takav odnos!
Njujorški Institut za dečiji um je izdvojio sedam stvari koje bi roditelji trebalo da kažu učiteljici.
1. Zdravstveno stanje deteta
Ako dete ima dijabetes, koristi pumpicu, ima neku alergiju ili ozbiljnije zdravstveno stanje, učiteljica bi trebalo da bude upoznata sa tim.
Važno je pomenuti i dijagnoze ili poteškoće koje mogu da utiču na detetovo ponašanje, pažnju i koncentraciju. Čak i kad je određeno stanje pod kontrolom, osoba koja provodi veliki deo dana s detetom treba da zna za njega i da bude upućena u eventualne situacije na koje treba obratiti pažnju.
Roditelji ne treba da pretpostave da je dovoljno to što je informacija već negde zabeležena u školskoj dokumentaciji. Ako postoji nešto što bi učiteljica trebalo posebno da zna kako bi mogla da reaguje na pravi način, najbolje je da joj to direktno kažete.
2. Važne promene u porodici
Deca mogu mnogo snažnije reaguju na promene u porodici nego što odrasli očekuju, pa učiteljici treba reći ako se kod kuće događa nešto krupno što bi moglo da utiče na dete. To može da bude razvod roditelja, smrt ili nestanak člana porodice, selidba ili neka druga velika promena u svakodnevnom životu, bilo šta što može da poremeti uobičajen način života.
Čak i ako vam se čini da se dete dobro prilagodilo novoj situaciji, korisno je da učiteljica zna kroz šta prolazi jer će tako moći da obrati pažnju na eventualne promene u ponašanju, raspoloženju ili funkcionisanju u školi.
Nekada dete kod kuće deluje potpuno dobro, svoje emocije pokazuje tek u školi, pa je korisno da učiteljica prati odražavaju li se promene u životu porodice na ponašanje učenika kad nije pored roditelja.
3. Osobine ličnosti i ponašanje
Svako dete ima drugačiji temperament i način reagovanja, a roditelji to obično vrlo dobro poznaju.
Ako je dete izrazito stidljivo i brine da neće uspeti da stekne prijatelje u novoj sredini, učiteljica bi to trebalo da zna. Ukoliko dete kod kuće ima česte izlive besa, burne reakcije ili teško podnosi frustraciju, i to je korisna informacija.
Kad zna da dete teško prilazi drugima ili burno reaguje kada nešto ne može da uradi iz prvog pokušaja, nastavnica će lakše razumeti njegovo ponašanje ako se slična situacija dogodi u učionici. Zato je bolje o ovakvim stvarima razgovarati pre nego što postanu problem u školi.
4. Jake i slabe strane
Roditelji uglavnom znaju u čemu je njihovo dete sigurno, a gde mu je potrebna dodatna pomoć. Možda je odlično u matematici, ali mu je neprijatno da čita naglas pred drugima, a možda obožava jezik i književnost, ali teško razume prirodne nauke.
Takve informacije mogu da budu veoma korisne učiteljici je ako ona zna u čemu dete uživa i gde se oseća nesigurno imaće bolju predstavu o tome kako da mu pristupi.
Uz to, jake strane deteta mogu da budu odlična polazna tačka za njegovo uključivanje u nastavu i podizanje samopouzdanja.
5. Način na koji dete najbolje uči
Roditelji uče decu najrazličitijim stvarima: kako da vezuju pertle, kako da koriste toalet i kako da rešavaju razne probleme. Zato uglavnom imaju veoma dobar uvid u način na koji njihovo dete najlakše usvaja nove informacije.
Neka deca bolje reaguju kad nešto vide, druga kada čuju objašnjenje, dok će trećem detetu mnogo više značiti da nešto samo uradi i isproba.
Ako ste primetili da vaše dete bolje uči kroz praktične aktivnosti nego kroz dugo slušanje objašnjenja, recite to učiteljici, a isto važi i za bilo koju strategiju koju ste kod kuće koristili i koja se pokazala uspešnom.
Takve informacije mogu da pomognu učiteljici da bolje razume kako da detetu približi određeno gradivo.
6. Navike prilikom učenja i rada
Roditelji takođe mogu da pomognu učiteljici ako podele kako dete kod kuće pristupa školskim obavezama.
Da li brzo završi matematički zadatak, ali mu za čitanje treba mnogo više vremena? Da li mu je teško da započne domaći zadatak? Da li lako gubi koncentraciju? Da li mu je potrebno mnogo podsećanja da bi završilo ono što je počelo?
I vanškolske obaveze mogu da igraju određenu ulogu: ukoliko dete ima mnogo aktivnosti, treninga ili časova, to ponekad može da utiče na vreme i energiju koje mu ostaju za školske zadatke. Učiteljica možda može da predloži način da se vreme namenjeno učenju bolje organizuje ili da detetu olakša izvršavanje obaveza.
7. Posebna interesovanja deteta
Ovo je možda jedna od najlepših informacija koju roditelj može da podeli sa učiteljicom!
Recite joj šta vaše dete obožava, odnosno da li je opsednuto određenim crtanim junakom, voli li dinosauruse, fudbal ili svemir, provodi li sate u crtanju, uživ ali u muzici...
Interesovanja mališana mogu da pomognu učiteljici da pronađe način da se poveže s njima i približi im određene sadržaje. Ako zna šta im je omiljena tema, to može da posluži kao uvod u razgovor, način da se dete uključi u aktivnost ili jednostavno da bude nešto što će mu pomoći da se oseća sigurnije u učionici.
BONUS VIDEO
Prokuplje dobija modernu školu za decu sa posebnim potrebama