Rečenica koja se poput groma prolomila sa scene - Ne vredim toliko, ljudi - ostala je i najjači utisak ove zaista posebne dodele nagrada u Beogradu
Svečano, emotivno i sa dozom neverice, tako je protekla proslava 79. rođendana Beogradsko dramsko pozorište, na kojoj je glumac Jovo Maksić poneo jedno od najvažnijih priznanja ove kuće.
Glavna godišnja nagrada "Tanja Lukjanova", koja se dodeljuje za višegodišnji doprinos pozorištu i umetničkom životu Srbije, ove godine pripala je Maksiću, dok je posthumno dodeljena i Zoranu Đorđeviću.
Međutim, umesto trijumfalnog govora, publika je čula iskrenu, gotovo bolno skromnu ispovest.
– Ne vredim toliko, ljudi. Veličinu jedne nagrade koju dobijete ne čini samo ime koje ona nosi već i kolege i ljudi koji su je primili pre mene. I kad vidim sva ta imena, kad pogledam koji su oni ostavili trag u ovom pozorištu, kao što su Olivera i Rade Marković, Pepi Laković, mislim da nisam dostojan ove nagrade - rekao je on, pa je dodao:
-– Nemojte me pogrešno shvatiti, "Tatjana Lukjanova" me još više obavezuje. Izuzetno mi je drago što se nalazim u tom društvu. Međutim, imam veliki strah da li ću opravdati to poverenje, da ne kaže neko ko dođe posle mene šta će ovaj ovde među ovim ljudima.
U trenutku kada je sala zanemela, glumac je citirao svoju koleginicu i uzora, Milena Dravić:
– Pročitaću njenu izjavu iz jednog intervjua, koji me je nekako pogodio i dao mi smernice u životu. - Nismo mi glumci samo umetnici već pre svega moramo biti ljudi… Mislim da je to naša misija i obaveza svih nas da se borimo da opstanemo – poručio je Jovo Maksić, koji je pre deset godina postao deo ansambla BDP-a.
Ko je Jovo Maksić?
Jovo Maksić rođen je u Bosni i Hercegovini, a glumačku karijeru gradio je kroz pozorište, film i televiziju. Iza sebe ima više desetina uloga u predstavama i ekranizacijama, a publika ga pamti po snažnim, karakterološki složenim likovima koje tumači sa merom i unutrašnjom tenzijom.
Posebno je zapažen u domaćim televizijskim serijama i filmskim projektima u kojima često igra autoritativne, ali emocionalno duboke likove. U pozorištu je ostavio snažan trag interpretacijama klasičnih i savremenih komada, a kolege ga opisuju kao glumca koji nikada ne igra "na sigurno", već u svaku ulogu unosi lično preispitivanje.
Upravo ta kombinacija profesionalne posvećenosti i lične skromnosti učinila je da njegov govor na sceni deluje još snažnije.
Veče nagrada i mladih lica
Pored Maksića, priznanja za najbolja glumačka ostvarenja tokom 2025. godine dobili su Tamara Šuštić i Vukašin Jovanović za partnersku igru, kao i Milorad Damjanović i Milan Kolak.
Specijalna nagrada za kolektivnu igru pripala je Ireni Popović Dragović i muzičarima u predstavi „Više od igre“, za izuzetno zajedničko scensko ostvarenje.
Milorad Damjanović je, u svom duhovitom stilu, poručio:
– Drago mi je da BDP dobija sve mlađi ansambl. Uloga Gulivera je došla kao moja šoljica čaja. S njom se završavaju moje glumačke ambicije u pozorištu. Upravnik neka ne brine, jer ću nastaviti da radim za platu. Sada imam druge prioritete.
I uprkos svim nagradama i nagrađenima, jedno je jasno, veče je obeležio Jovo Maksić. Ne zbog nagrade, već zbog rečenice koja je ostala da odzvanja scenom:
- Ne vredim toliko, ljudi.
A možda upravo takva skromnost i jeste razlog zbog kog je ova nagrada otišla u prave ruke.
Bonus video:
Ispovest Branislava Lečića