Priča o ljubavi Miroslava i Bele Krleže jedna je od onih koje nadilaze vreme, društvene norme i porodične prepreke – spoj dvoje umetničkih duša koje su zajedno prošle decenije ljubavi, tuge, borbe i stvaranja.
Njihov prvi susret seže daleko u prošlost, u leto 1909. godine, kada je mladi Krleža, na nagovor školskog prijatelja i Belinog ujaka Dane Vuksana, doputovao u Otočac. Tada je, sasvim slučajno, ugledao Belu na prozoru jedne kuće – prizor koji će ostati urezan u njegovom sećanju.
Iako je tek godinama kasnije usledio pravi susret, taj trenutak bio je nagoveštaj buduće ljubavi. Kada su se konačno upoznali na Zrinjevcu 1917. godine, među njima se odmah rodila obostrana privrženost, a već sledećeg dana zakazali su novi susret na Gornjem gradu.
Iako njihovi roditelji nisu blagonaklono gledali na tu vezu, Miroslav i Bela nisu odustajali – uz jedinu podršku Dane Vuksana, odlučuju se na tajno venčanje.
Venčali su se 14. novembra 1919. godine u crkvi svetog Blaža u Zagrebu, bez prisustva rodbine, u jednostavnom obredu. Kumovali su im slikar Ljubo Babić i književnik Milan Begović.
Nakon toga, par napušta Zagreb i odlazi u Dugu Rijeku kod Koprivnice, gde Bela dobija posao učiteljice. Ipak, život u provinciji nije bio ono što su želeli – Bela je bila nezadovoljna, a Miroslav se teško nosio sa svakodnevicom.
Tek zahvaljujući nasledstvu koje je dobio od svoje tetke, Josipe Horvat Navratil – stan u Kukovićevoj ulici (danas Hebrangova), vredni predmeti i ćup pun zlata – uspeli su da se vrate u Zagreb 1921. godine i poprave svoje životne okolnosti.
U narednim godinama, par je menjao adrese u Zagrebu, a najduže su se zadržali u stanu u Kukovićevoj ulici, gde su proživeli i srećne i teške trenutke.
Upravo tu su se počele javljati prve bračne trzavice, posebno zbog čestih Krležinih odsustava. Kratko su boravili i u Mihanovićevoj ulici, gde je Krleža završio svoje znamenito delo "Balade Petrice Kerempuha", dok je Bela nastupala u manjim pozorišnim ulogama.
Kasnije se sele u Radišinu ulicu, gde žive tokom Drugog svetskog rata, u stan koji je Bela opisala kao "ratnu depresiju". U to vreme, Krleža je bio zabranjen pisac, pod stalnim nadzorom i opasnošću, a spas mu je pružio dr Đuro Vranešić, koji ga je skrivao u svom sanatorijumu.
Tokom ratnih godina, Miroslav se povukao iz javnog života, ali nije bio besposlen – radio je na memoarima i esejima, prikupljao građu za buduća dela. Bela je, s druge strane, nastavila karijeru u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Posle rata, par se seli u Ulicu braće Kavurića, gde im se u početku dopala lokacija, ali ih je s vremenom narušena tišina naterala na razmišljanje o novoj adresi. U to vreme za njih saznaje Elizabeta Rein, vlasnica Vile Rein, u koju su se konačno preselili 1952. godine.
Dom na Gvozdu postaje njihovo utočište za naredne tri decenije. Bela ga je obožavala – ne samo zbog prostora i mira, već i zbog prelepog vrta punog cveća. Posebno je volela žute ruže koje su joj gosti redovno donosili.
U toj kući su ugostili brojne znamenite ličnosti, uključujući i Josipa Broza Tita i Jovanku, a Bela je insistirala da primaju samo jedan par gostiju odjednom kako bi im se u potpunosti posvetili.
Letnje mesece provodili su na Brionima, u društvu tadašnje političke elite, ali i u Opatiji i Vili Bistrica. Bela se poslednji put pojavila na sceni 1964. godine, a penzionisana je dve godine kasnije.
Iako se povukla sa pozornice, nastavila je bogat društveni život, dok se Miroslav sve više zatvarao u sebe, posebno u poslednjim godinama života kada je zbog narušenog zdravlja prestao da izlazi iz kuće.
U aprilu 1981. godine Bela je preminula. Miroslav je tog dana, kako beleže svedoci, probuđen pesmom ptica, u trenutku kada je njegova supruga izdahnula.
Njena smrt ga je duboko pogodila – pao je u depresiju, povukao se još dublje u osamu i fizički brzo propadao. Preminuo je 29. decembra iste godine, nepunih osam meseci nakon nje.
Tako je, posle više od šest decenija zajedničkog života, završena jedna od najlepših i najtrajnijih ljubavnih priča domaće književne i pozorišne scene.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Laza Kostić