Sv. Nikola, koji se u najvećem broju domaćinstava u Srbiji slavi kao krsna slava i koji je inspiracija za legendu o Deda Mrazu, najverovatnije je izgledao baš onako kako ste ga zamišljali.
Novi visokotehnološki prikazi otkrivaju stvarno lice Svetog Nikole, arhiepiskopa Mire Likijske, hrišćanskog sveca tradicionalnih crkava, oko 1.700 godina nakon njegove smrti.
Naučnici su koristili podatke lobanje Sv. Nikole Mirlikijskog Čudotvorca, čija je sklonost ka darivanju poklona inspirisala legendu o Deda Mrazu, kako bi "forenzički rekreirali" njegovo lice.
Kako je pokazao ovaj projekat, svetac koji je živeo krajem trećeg i početkom četvrtog veka imao je široko čelo, tanke usne i okrugao nos, na osnovu "statističkih projekcija" i "umetničkih interpretacija", izjavio je glavni autor studije Cicero Moraes, brazilski 3D dizajner, koji je lice Sv. Nikole opisao kao "snažno" i "nežno".
– Lobanja ima veoma robustan izgled, stvara snažno lice, jer su dimenzije na horizontalnoj osi veće od proseka – objasnio je. – Ova karakteristika u kombinaciji s gustom bradom prilično podseća na figuru koju imamo na umu kad pomislimo na Deda Mraza.
Moraes je bio iznenađen kada je otkrio da se prikazi do kojih je on došao sa svojim timom poklapaju s ranim opisima Deda Mraza u književnosti, poput pesme "Bila je noć uoči Božića" (eng. Twas The Night Before Christmas) iz 1823, koja opisuje njegove "rumene obraze", "široko lice" i "nos poput trešnje".
Proučavanje ostataka Sv. Nikole otkrilo je i da je on patio od hroničnog artritisa u kičmi i karlici, kao i da mu je zadebljanje lobanje verovatno izazivalo česte glavobolje, kaže Moraes.
Naučnici su zaključili da je on uglavnom bio na biljnoj ishrani.
Sveti Nikola umro je u Miri, drevnom gradu antičke, rimske Likije, odnosno u današnjoj Turskoj, gde je prvobitno sahranjen. Potom su mošti prebačene u Bari, gde i većinom danas počivaju u Bazilici Svetog Nikole, dok je jedna petina ostataka na ostrvu Lido kod Venecije.
BONUS VIDEO
Koliko košta proslaviti krsnu slavu u Srbiji?