svaka njegova reč je zlato

Sve je potkrepio ličnim primerom sa SVETE GORE: Vladika Grigorije rešio dilemu da li smemo raditi na CRVENO SLOVO ili ne

Vladika Grigorije je podelio objavu koju svaki pravoslavac treba da pročita.

vladika grigorije na izboru patrijarha srpske pravoslavne crkvefoto: Zorana Jevtić

Vladika Grigorije Durić je episkop Diseldorfa i sve Nemačke, a on još od devedesetih godina, kad je bio mlad monah, širi jevanđeljsku reč i trudi se da ljude oplemeni duhom vere.

 

On koristi moć društvenih mreža da se vernicima obraća tim putem, pa deli na taj način svoje savete i stavove.

 

Vladika Grigorije se trudi da odgovori na važna pitanja i društvene teme, ali i na neka od čestih pitanja koja provejavaju među vernicima, poput onog da li je dozvoljeno prati veš "na crveno slovo".

 

— Često dobijam pitanja da li se smeju obavljati kućni poslovi na crkvene praznike. Da li se sme uključiti veš-mašina, počistiti stan, opeglati odeća? Odgovor glasi: da, smeju. U većini slučajeva, uverenje da se ne smeju obavljati kućni poslovi na crveno slovo proizlazi iz sujeverja, a ne iz istinskog poštovanja prema svetitelju ili prazniku koji se tog dana proslavlja — započeo je izlaganje vladika Gligorije.

 

 

Vladika Grigorije napominje da vera nikad neće imati veze sa pranjem veša ili usisavanjem kuće.

 

— Ako je uistinu posredi poštovanje, onda bi ono trebalo pre svega da se iskazuje odlaskom na liturgiju, molitvom ili, recimo, izbegavanjem ogovaranja i psovanja, a ne da se svede na puko uključivanje ili neuključivanje veš-mašine. I ovde je – kao i u slučaju pogrešnih uverenja o kojima sam ranije pisao i govorio – reč o zameni teza i pomeranju težišta sa suštine na formu.

 

vladika grigorije objasnio je da vera i ponašanje u skladu s božjim zapovestima nema veze s tim "RADIMO LI POSLOVE NA CRVENO SLOVO"foto: Zorana Jevtić

Zaista verujem da Bog ne gleda na to ko je šta uključio, isključio ili pomakao. Njega mnogo više interesuje kako se odnosimo prema drugima – bližnjima i daljnima, interesuju ga naši osećaji, namera i volja — napisao je vladika u opisu objave koju je podelio na svom Instagramu, a potom u video-snimku dodatno potkrepio primerima.

 

 

— Zamislite samo da je neki praznik i mi kažemo: danas ne radimo ništa, ali idemo u restoran. Onda nas tamo poslužuju konobari, koji su isto kao mi, hrišćani i koji trče i rade, i mi mislimo da smo nešto bolji od njih. Međutim, nismo, jer oni su bolji od nas u tom trenutku jer nas služe — započeo je on, pa se prisetio detinjstva".

 

— Isto tako je zanimljivo moje sećanje na detinjstvo, kad su u mom selu ljudi odmarali od poljskih poslova. Tog dana praznika nisu išli u crkvu, nego su igrali karte i svađali se dok igraju karte — objašnjavao je vladika u svom izlaganju na svom Instagram profilu.

 

 

Potom je zaključio primerom iz Svete Gore i manastira u kome je živeo.

 

— Na Svetoj Gori, koliko se sećam, a i u manastiru u kom sam živeo kod vladike Atanasija, mi bismo posle službe, ako je liturgija, naravno, na praznik i na crveno slovo, ručali, a onda bismo radili. Išli smo na svoja poslušanja. Dakle, rad sam po sebi nikad ne može biti zlo. Međutim, nepoštovanje praznika i svetitelja kojeg tog dana praznujemo ogleda se u tome šta mi mislimo i kuda su upućene naše misli i naša dela, a ne na to da sedimo i ništa ne radimo — istakao je vladika.

 

Bonus video

Crkva u Gotovuši