otkrila nam je — svašta

Crveni tepih NE VOLI, ali na njemu — BLISTA: Branka Katić za premijeru filma birala nesvakidašnji STIL

0

Na premijeri filma "Nije loše biti čovek" pojavila se i jedna od najpopularnijih glumačkih diva — čuvena Branka Katić

foto: Antonio Ahel/ATAImages
foto: Antonio Ahel/ATAImages

Glumica Branka Katić pojavila se na premijeri novog filma "Nije loše biti čovek" Dušana Kovačevića, gde glumi jednu od glavnih uloga. Branka Katić u filmu tumači rolu Ane, supruge glavnog junaka Milana, a bila je raspoložena za razgovor s novinarima na crvenom tepihu.

 

Igram suprugu koja voli svog čoveka i shvata da je u teškoj situaciji već par godina, a trudi se da zadrži dostojanstvo.

 

 

Na pitanje da li je danas teško biti čovek — u skladu s naslovom filma — Branka je imala zanimljiv odgovor.

 

 — Svako od nas hoće da bude dobar, brine o onima koje voli, bude pristojan i doprinosi našem društvu. Neko hoće da otima, krade, laže... Volela bih da se vratimo pravim vrednostima u životu i malo više grlimo jedni druge!

 

Kako film prati i odnos čoveka i psa, Branka je za Glossy dala svoj sud o ljudskosti u današnje vreme.

 

Ljudi se nekad i prema ljudima grozno odnose. Biti surov je znak slabosti, nemanja pameti, saosećanja... Najveći nasilnici su oni koji su bili pretučeni kad su bili deca. Svojim primerom treba pokazati deci da si spreman da saslušaš, pomogneš, jer iz kuće sve kreće.

 

1 / 6 Foto: Antonio Ahel/ATAImages

 

Branka je priznala i da crveni tepih najmanje voli u svom poslu.

 

Ja to najmanje volim! Najviše volim da glumim, srce je tamo gde se radi i graju predstave, a ovo je nešto što prati moj posao.

 

Ipak, to ne znači da se na njemu ne snalazi! Ona je blistala u neobičnoj dekoltiranoj bluzi sa šljokicama, koju je uklopila uz crvenu suknju sa šarenim motivima. Uz sve to birala je crvene čizme!

 

1 / 5 Foto: Glossy

 

Branka je uporedila život u Srbiji i Americi, s obzirom na to da živi na toj relaciji već godinama:

 

Ja živim i tamo i ovde. Ovde sam se vratila da bih više igrala u pozorištu na svom jeziku, u svom gradu.

 

Iskustvo koje sam ovde stekla učinilo je da se nikad i nigde ne osećam inferiorno, ni kao da mi nešto fali tamo. Tamo je organizacija možda surovija, vreme je novac, pa stvari moraju da se urade u određenom roku, ali glavna rzalika je što me ovde priče u kojima mogu da učestvujem više diraju.

 

 

makonda-tracker