Tokom napada panike telo se ubacije u mod "bori se ili beži" i otuda skok pritiska kao normalna fiziološka reakcija tela na opasnost
Ubrzano lupanje srca, drhtanje, osećaj nedostatka vazduha, znojenje, vrtoglavica i naglašen osećaj da se nešto strašno događa, napad panike može ostaviti utisak da je organizam potpuno izgubio kontrolu.
Jedna od reakcija koju osoba može primetiti jeste i privremeno povećanje krvnog pritiska.
Iako takvi simptomi mogu biti veoma zastrašujući, iza velikog dela njih stoji sasvim konkretna fiziološka reakcija. Kada mozak proceni da postoji opasnost, organizam aktivira sistem koji priprema telo za brzu reakciju.
Ubrzavaju se rad srca i disanje, mišići se napinju, a krvni sudovi mogu da se suze, što može dovesti i do porasta krvnog pritiska.
Prema rečima psihijatra Jevgenija Skripnika, procesi koji se dešavaju tokom anksioznosti i pada panike su evolutivne prirode. Normalno, telo koristi iste mehanizme svakog dana, ali mi ih obično ne primenjujemo.
Telo ne razlikuje uvek stvarnu opasnost od intenzivnog straha
Kada čovek zaista mora da pobegne ili se odbrani, ovakva reakcija ima jasnu svrhu. Srce treba da obezbedi veći protok krvi, disanje se ubrzava kako bi mišići dobili više kiseonika, a organizam se praktično prebacuje u režim maksimalne pripravnosti.
Problem nastaje kada se isti mehanizam aktivira bez stvarne fizičke opasnosti.
Tokom napada panike snažan strah ili osećaj pretnje može pokrenuti takozvanu reakciju „bori se ili beži“. Tada se oslobađaju hormoni stresa, među kojima je adrenalin, a posledica mogu biti ubrzan rad srca, drhtavica, znojenje, ubrzano disanje i osećaj da srce nekontrolisano lupa.
Zbog čega tada može da skoči krvni pritisak?
Krvni pritisak nije nepromenljiva vrednost. On se menja u zavisnosti od toga šta telo u tom trenutku radi i kako nervni sistem reaguje.
Tokom fizičkog napora, na primer prilikom brzog penjanja uz stepenice, srce radi intenzivnije i krvni pritisak može porasti. Sličan princip može da se aktivira i kada organizam doživi snažan emocionalni stres.
Američko udruženje za srce navodi da reakcija "bori se ili beži", koju pokreće simpatički nervni sistem, ubrzava rad srca i utiče na krvne sudove upravo zato što telo pokušava da se pripremi za potencijalnu opasnost.
Zato tokom intenzivne anksioznosti ili napada panike izmerena vrednost može biti viša nego inače. Kada se osoba smiri i reakcija organizma počne da se povlači, i krvni pritisak može da se vrati ka uobičajenim vrednostima.
Zašto se simptomi čine toliko opasnim?
Jedan od problema kod napada panike jeste to što telesni simptomi mogu dodatno pojačati strah.
Osoba oseti da joj srce ubrzano kuca, zatim pomisli da se možda događa nešto ozbiljno, zbog čega postaje još uplašenija. Strah dodatno pojačava fizičku reakciju, pa se javlja još snažnije lupanje srca, ubrzano disanje, znojenje ili drhtanje.
Tako može nastati začarani krug u kojem se telesne senzacije i strah međusobno pojačavaju.
Napad panike obično traje nekoliko minuta do dvadesetak minuta, mada kod nekih ljudi osećaj nelagode može potrajati duže.
Ipak, visok pritisak ne treba automatski pripisati panici
Važno je napraviti razliku između prolazne reakcije na stres i stvarno povišenog krvnog pritiska. Jedno merenje tokom trenutka jakog straha ne može samo po sebi da pokaže da osoba ima hipertenziju.
Američko udruženje za srce savetuje da se kod neočekivano visokog rezultata merenje ponovi nakon kratkog odmora, jer jedna vrednost predstavlja samo trenutni "snimak" stanja.
Posebnu pažnju treba obratiti ako je pritisak veoma visok ili se javljaju simptomi koji nisu uobičajeni za osobu.
Ako nakon ponovljenog merenja pritisak ostane iznad 180/120 mmHg, potrebno je odmah kontaktirati zdravstvenog radnika. Ako su uz tako visok pritisak prisutni bol ili pritisak u grudima, otežano disanje, slabost ili utrnulost, promene vida, problemi sa govorom ili drugi novi ozbiljni simptomi, potrebna je hitna medicinska pomoć.
Zato se simptomi poput ubrzanog pulsa, drhtanja i osećaja nedostatka vazduha ne bi trebalo automatski tumačiti kao "samo panika", naročito ako se prvi put javljaju, neuobičajeno su jaki ili se razlikuju od ranijih epizoda. Ista ili slična osećanja mogu pratiti i druga zdravstvena stanja.
Napad panike može biti izuzetno neprijatan, ali razumevanje onoga što se dešava u telu može pomoći da se telesne reakcije ne protumače odmah kao katastrofa.
Organizam u tom trenutku može reagovati kao da postoji opasnost, čak i kada je stvarna pretnja odsutna. To je snažan, automatski mehanizam nervnog sistema, a ne znak da je telo "prestalo da radi kako treba".
Bonus video:
Koža sve pamti





