Mira Furlan, jedna od najuspješnijih Jugoslovenskih pozorišnih i filmskih glumica. Bila je članica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Igrala je, međutim, sa velikim uspehom u mnogim pozorišnim predstavama, filmovima i televizijskim serijama širom tadašnje Jugoslavije. Početkom rata nije pragmatično prihvatila kolektivni nacionalistički zanos. Emigrira iz Hrvatske, a u matičnom pozorištu dobija otkaz. Sledi žestok medijski linč koji će trajati godinama. Uz gromoglasno ćutanje većine njenih pozorišnih kolega. U Zagrebu joj oduzimaju stan koji joj je nakon upornih sudskih procesa vraćen nakon 17 godina. Iz Beograda piše Otvoreno pismo svojim sugrađanima gde , između ostalog kaže: Ja u svakom slučaju mislim, znam i osećam da je moja dužnost, dužnost naše profesije- da gradi mostove. Da ne odustaje od saradnje i zajedništva. Ali, ne nacionalnog, već profesionalnog. Ljudskog. I onda kada je najužasnije, kao što je to sada, treba insistirati, do poslednjeg daha, na uspostavljanju i održavanju veza između ljudi različitih sredina...
Te 1991.godine njen glas zvuči usamljeno i nepoželjno. U Beogradu se o njenom slučaju ćuti.
Emigrira u Amriku. Danas, sa sinom Markom Lavom i suprugom Goranom Gajićem, rediteljem, živi u Los Anđelesu.
U Hrvatskom pozorištu će zaigrati ponovo tek 2002. godine, Medeju, u teatru Ulyssis na Brionima. Filmu će se ovde vratiti 2004.
Kada je u zimu 1991.godine odlazila iz ove i one zemlje u Ameriku dobila je pismo od anonimnog beograđanina u kojem on izražava nadu u povratak Mire Furlan u pozorišta ovoga grada. Tim povodom je tek nedavno bila u Beogradu. Došla je kao pisac komada Dok nas smrt ne razdvoji. Zahvaljujući njenom prijatelju, glumcu Mikiju Manojloviću koji je u Radionici integradcije režirao Mirinu dramu.
U ovoj emisiji Mira Furlan u Beogradu razgovara sa Oliverom Milošević. Seća se kako je otišla i odgovara na brojna pitanja:
Kako sada, sa svim životnim i profesionalnim iskustvom gleda na ovu sredinu i vreme od pre dvadeset godina? Šta pamti iz bivše domovine? Šta znači živeti u egzilu? I, kako sada živi u Americi? Šta je sve tamo radila? Kako bi poredila to šta znači biti glumac u Americi, a šta ovde?
Zanimljivo je i kako razmišlja o razlici između pozorišne i filmske glume, ali i o tome kako sačuvati umetnost, pozorište i glumce u svetu koji se menja, u kojem je novac sve i u kojem više nema idola i ideala? Sve to uz veliki broj inserata iz filmova i pozorišnih predstava koje su obeležile karijeru Mire Furlan.
