Reditelj Milan Karadžić i dramaturškinja Milena Depolo postavili su na scenu delo velikog britanksog pisca.
Predstava „Oliver Tvist“, Čarlsa Dikensa u dramatizaciji Milene Depolo i režiji Milana Karadžića pretpremijerno će biti izvedena u subotu, 20. oktobra u 12.00, premijerno za decu u nedelju, 21. oktobra u 12.00 i premijerno u ponedeljak, 22. oktobra u 20.00, u UK Vuk S. Karadžić, Bulevar Kralja Aleksandra 77a.
Reprize: 28. i 29. oktobar u 12.00
Predstava "Oliver Tvist“ jubilarna je, četrdeseta, režija Milana Karadžića na sceni pozorišta "Boško Buha".
Roman „Oliver Tvist“, kapitalno delo Čarlsa Dikensa, bio je predmet brojnih pozorišnih, filmskih i televizijskih adaptacija.
U pozorištu Boško Buha" igran je u dve verzije – 1964. godine po dramatizaciji Branislava Kravljanca u režiji Bojana Stupice, i 1998. godine po dramatizaciji Džeremija Broka u režiji Nebojše Bradića.
U ovoj našoj postavci, trećoj po redu na sceni pozorišta "Boško Buha", nastojali smo da ovu vrlo sumornu i tešku priču što je moguće više približimo malom gledaocu. To smo postigli na nekoliko načina.
Pre svega – samom glumačkom podelom, jer u ovoj predstavi sve likove dece igraju deca-glumci, što će doprineti lakšoj identifikaciji gledalaca sa pričom i osećanju empatije prema glavnom junaku. Takođe, nastojali smo da priču ne lišimo one obavezne doze humora koju neguje i sam Dikens, a bez koje bi bilo nemoguće ispratiti životopis mladog Olivera po dnu društvene lestvice Londona 19. veka.
I na kraju, iako smo u najvećoj meri poštovali originalno delo, misao-vodilja ove naše predstave u potpunosti pripada savremenom trenutku i današnjoj ideji o borbi za prava deteta. Ona je sadržana u replici koju izgovara lik Rouz: “Kako dete može samo od sebe da bude lopov?”
Upravo zbog svoje dečje neiskvarenosti i čestitosti, Oliver na kraju stiže do svoje nagrade – sticanja porodice. Za razliku od drugih adaptacija (i od originala), u ovoj smo i ostalim malim junacima, pripadnicima londonskog podzemlja, pružili priliku za pokajanje upravo zato što su samo - deca.
Milena Depolo, autorka dramatizacije
Milan Karadžić, reditelj predstave
ČARLS DIKENS (1812-1870)
Čarls Džon Hafem Dikens bio je najznačajniji engleski romanopisac viktorijanskog doba, i jedan od najznačajnijih svih vremena. Dikens je slikar engleskog srednjeg i nižeg građanskog staleža i predstavnik socijalnog romana. Njegova dela obiluju humorom i satirom, ali sadrže i primesu romantičnog i sentimentalnog.
Dok je bio dete njegova porodica je često menjala mesto boravka u potrazi za poslom. Možda je malo poznato da je godinu dana života proveo živeći sudbine svojih nesrećnih malih junaka o kojima je kasnije pisao: Dok mu je otac zbog dugova bio u zatvoru, radio je deset sati dnevno u fabrici paste za cipele. Tada je upoznao tamnu stranu života u Engleskoj, što mu je pomoglo da ga verodostojno opiše. Taj životni period je podstakao i njegovo interesovanje za socioekonomsku reformu i reformu uslova rada.
Svi Dikensovi biografi ističu da je bio osoba neverovatne energije i gladi za životom, neumoran u radu, pa zato ne čudi to što je njegov opus pozamašan.
Napisao je dvadest knjiga, ogroman broj članaka, eseja i pisama, uređivao novine, organizovao obrazovanje svoje desetoro dece, agitovao za reforme političkog i zdravstvenog sistema, stanovanja, uvođenje kanalizacije. Obišao je svet, igrao u pozorištu, držao govore, prikupljao novac u dobrotvorne svrhe.
"Oliver Tvist“ (1838) je Dikensov drugi roman, i jedno od njegovih najpoznatijih dela. Bio je prvo objavljen u Bentli Magazinu kao roman u nastavcima, od februara 1837. do aprila 1839. "Oliver Tvist“ se smatra prvim romanom na engleskom jeziku čiji je glavni junak dete. Kao rani primer socijalnog romana, knjiga je upozoravala javnost na niz tadašnjih društvenih nepravdi, uključujući Zakon o siromašnima, dečji rad, kao i zloupotrebu dece u kriminalnim poslovima. Ovaj roman bio je predmet brojnih pozorišnih, filmskih i televizijskih adaptacija.
Ostala poznatija dela Čarlsa Dikensa su "Nikolas Niklbi“, "Dejvid Koperfild“, "Stara prodavnica retkosti“, "Priča o dva grada“, "Velika očekivanja“, "Mala Dorit“ i tako dalje.
O REDITELJU
Milan Karadžić je diplomirao pozorišnu režiju u klasi profesora Miroslava Belovića i Nikole Jevtića na FDU u Beogradu, 1986. godine, predstavom "Don Žuan“ u SKC-u. Stalno je zaposlen kao umetnički direktor i reditelj u Pozorištu Boško Buha.
U matičnom pozorištu režirao je predstave za decu (izbor: "Uspavana lepotica", "Carev zatočnik", "Vasilisa Prekrasna", "Mačor u čizmama", "Snežna kraljica", "Tri musketara", "Lepotica i zver", "Šargor", "Pinokio", "Snežana i sedam patuljaka", "Mala sirena", "Petar Pan"), kao i na Večernjoj sceni ("Ukroćena goropad", "Majstori, majstori", "Pošteni provalnik").
Režirao je na gotovo svim beogradskim scenama: u "Pozorištu lutaka Pinokio", u "Narodnom pozorištu", u "Ateljeu 212", u "Beogradskom dramskom pozorištu", u "Zvezdara teatru" i "Pozorištu na Terazijama", kao i u "Srpskom narodnom pozorištu" u Novom Sadu, u "Narodnom pozorištu" u Nišu, u "Crnogorskom narodnom pozorištu", "Gradskom pozorištu" u Podgorici, "Centru za kulturu" u Tivtu, Kraljevskom pozorištu "Zetski dom“ u Cetinju.
Režirao je i u pozorištima u Somboru, Vršcu, Leskovcu, Zaječaru, itd. Reditelj je i niza popularnih televizijskih serija ("M(j)ešoviti brak", "Pare ili život", "Budva na pjenu od mora", "Komšije" i druge) kao i vrlo gledanih igranih filmova ("Promeni me", "Gorčilo", "Biser Bojane").
Osvojio je dve Sterijine nagrade, nagradu Bojan Stupica, nagradu Ardalion za režiju na Užičkom festivalu, nagradu Gita Predić za režiju u pozorištu "Boško Buha", nagradu Joakim Vujić, više nagrada na festivalima u Kotoru, nagrada na festivalu u Vršcu, itd.
Predstava "Oliver Tvist“ je njegova jubilarna, četrdeseta, režija na sceni "Pozorišta Boško Buha".
NE PROPUSTITE
