Posle gotovo tri i po sata svirke, u rasprodanom zagrebačkom “Boogaloo”- u, može se slobodno reći: ko preživi koncert Zabranjenog pušenja, taj je pravi hadžija!
Dobro pripremljena zagrebačka publika bend je dočekala s oduševljenjem kao da je od njihovog poslednjeg nastupa prošlo najmanje deset godina, a ne samo šest meseci.
Koncert je počeo energično, pesmom "Otpor stoko!" tokom koje se Sejo Sexon obratio publici i obećao kako će se na repertoaru naći za svakoga ponešto. Prigodno, jer publika je bila upravo takva, svih generacija.
Usledila je "Neću da budem Švabo u dotiranom filmu", s njihovog prvog albuma “Das ist Walter”, pa "Selena, vrati se Selena". Uz pesmu "Pos’o, kuća, birtija", publika je proključala i tako je ostalo do samog kraja koncerta. Niz su nastavile "Pišonja i Žuga u paklu droge", "Stanje šoka", kao i "Balada o Pišonji i Žugi", koju je publika gotovo sama otpevala.
Pušenje je održavalo interakciju s publikom tokom celog koncerta, a Sejo Sexon je svojim pričama i duhovitim satiričkim dosetkama najavljivao svaku sledeću pesmu. Prisetio se i njihovog prvog zagrebačkog koncerta, davne 1984.godine, koji se održan upravo u ovoj dvorani.
Pesme "Dobar čovjek", "Polovni Fender i napuknuti Shure", kao i "Novi je vijek", s poslednjeg, dvostrukog albuma "Karamba!" publika je prihvatila podjednako dobro kao i one “stare”.
"Karabaja", "12 sati", "Djevojčice kojima miriše koža", "Guzonjin sin", "Srce, ruke i lopata", "Fikreta" i "Zenica Blues" dovele su publiku do kraja koncerta, ali nakon upornog skandiranja "Hoćemo još, hoćemo još!", usledilo je još sat vremena provorazredne zabave.
Prvi bis izveli su šeretski, preko "Ibre Dirke", "Šeki is on the road again", "Novog vijeka" i "Javi mi", dok su za drugi bis izabrali "Kanjon Drine" i "Kažu mi da novog frajera imaš". Za kraj su ostavili "Fildžan viška" i podsetili publiku zašto voli sarajevsku raju.
I da ne odu samo tako, odrađen je još jedan bis, onaj od publike za bend, i uz stihove "Ako me ostaviš", Mate Miše Kovača, Pušenje je ispraćeno s bine nakon tri i po sata sviranja. U publici su probudili zajedništvo, dobra sećanja i ljubav i pokazali da je za njih nemoguće da budu prečest gost u Zagrebu!
