INTERVJU

Milan Stanković u emotivnoj ispovesti otkriva: Bio sam žrtva zlostavljanja!

0
Nekadašnji predstavnik Srbije na Evrosongu ove godine obeležava prvu deceniju karijere, a njegovo sazrevanje pred kamerama obeležila je i privatna borba o kojoj sada prvi put javno govori
foto: Luka Šarac
foto: Luka Šarac

Od početka učešća u muzičkom takmičenju Zvezde Granda, pevač Milan Stanković (29) privukao je veliku pažnju javnosti energičnim i vrcavim nastupima, upečatljivim stajlingom, a zbog dugih šiški, fanovi su ga prozvali Plavi čuperak. Za kratko vreme izdvojio se od ostalih mladih pevača i već tada videlo se da mu predstoji blistava karijera. Upravo u jeku popularnosti, te 2010. godine odlučeno je da Milan predstavlja Srbiju na Evrosongu s numerom Ovo je Balkan, autorskim čedo Gorana Bregovića. S druge strane, pevačeva petogodišnja veza sa koleginicom Radmilom Manojlović gotovo je obeležila prvih pola decenije njegove karijere, a o toj ljubavi i danas se često govori. Ipak, ova priča sada je za njega daleka prošlost. Bleštava svetla pozornice i pridruživanje domaćem džet-setu, samo su jedna strana medalje, dok je sve ono što je prethodilo tome bilo vrlo dramatično. Uprkos njegovoj požrtvovanoj samohranoj majici, detinjstvo mu nije bilo lako. Zbog spleta nesrećnih i nerazjašnjenih okolnosti, još kao mali ostao je bez oca koji je preminuo u zatvoru, gde je služio kaznu za ubistvo. Sve to bilo je uvertira za nimalo lak tinejdžerski period koji teško podnose i deca iz, uslovno rečeno, celovitih porodica. Vršnjako nasilje, o kojem je tek poslednjih godina počelo glasno da se govori u javnosti, iskusio je na sopstvenoj koži. Zbog mladih koji danas sebi krče životni put, Milan je odlučio da prvi put u intervjuu za Story progovori o svemu kroz šta je prošao u tom periodu.

 

Nedavno je u medijima objavljeno da je vaš otac preminuo u zatvoru tokom odsluženja kazne zbog ubistva. Koliko vam je to obnovilo stare rane?

 

- Bolne priče postaju mnogo bolnije kada se o njima govori kroz medije. Ovde nije reč o misteriji, već o porodičnoj tragediji koja nije medijska poslastica nego rana. Ona nikad neće zarasti i najmanje što bih mogao da tražim jeste da ljudi ne kopaju po tome.

 

Pominjano je i da su okolnosti pod kojima je preminuo ostale nerazjašnjene?

 

- Ima li smisla u nečijoj smrti tražiti dodatni odgovor? Za mene kao dete koje je kroz to prošlo, sasvim je dovoljan hendikep što sam rastao bez oca i to znaju samo oni koji su bili u sličnoj situaciji. Nikada nisam imao nameru da pričam o tome, jer je to moja intimna bol. Neću ni sada da detaljišem na tu temu, ne zato što se u njoj krije bogzna kakva misterija, već zato što je to naprosto mnogo teško. Ovo je poslednji put da sam ijednu reč rekao na tu temu.

 

Pitanje dana: Zašto Milan Stanković više nije plav? (FOTO)
 

Koliko je na vas uticalo to što ste odrasli uz samohranu majku?

 

- Logično je da sam živeo lošije nego većina mojih vršnjaka. Takvo odrastanje je surovije, a o posledicama koje iz toga proističu, možda može neko stručniji od mene da govori. Zapravo, sve nedostatke i loša iskustva sublimirao sam i pretvorio u nešto lepo.

 

Kada ste stekli popularnost i privukli pažnju medija, sve se više kopalo po vašoj intimi. Kako je vaša porodica reagovala na to?

 

- Ona mi je uvek pružala bezuslovnu podršku, njima sam uvek isti. Ničija majka ne može da se oseća dobro i mirno ako njeno dete svako ima priliku da pokudi, naruži, unizi, ukoliko mu čini ili želi zlo. I sve to pod deplasiranim izgovorom da je javna ličnost. Nema za srce izgovora i opravdanja. Često sam izjavljivao da mi je majka na pijedestalu u životu i voleo bih da zaštitim nju i sestru, jer one nisu odabrale moj poziv i zaslužile da ispaštaju teret mog krsta.

 

Svi su videli njegove suze, ali niko nije znao zašto: Milan Stanković otkriva zbog čega je poslednji put plakao (FOTO)
 

Da li ste uspeli da održite prijateljstva iz perioda kada niste bili javna ličnost?

 

- Naravno, postoje kvalitetna prijateljstva koja sam davno započeo i moja karijera nikada nije uticala na odnos izgrađen s tim ljudima.

 

Kako su reagovali drugari u školi na vaš svakako drugačiji izgled koji tada nije bio tipičan?

 

- Svakako, i dobro i loše. Neke stvari bilo je lako pregurati, druge teže, ali preživelo se. Ostao sam dosledan sebi i rekao bih da je sve imalo neku dobru poentu.

 

Nastavak na sledećoj strani...

makonda-tracker