sanjajte velike snove

Marijina fascinantna životna priča: Kako sam postala inspiracija svim damama koje se hrabro bore za svoje mesto u muškom svetu (FOTO)

0
Ona je prava inspiracija, već generacijama. Prva je žena koja je osvojila Nobelovu nagradu. A ovo je njena životna priča...
foto: Profimedia
foto: Profimedia

Marija Kiri (Sklodovska - Kiri) dolazi iz skromne porodice srednje klase koja je cenila obrazovanje. Njen otac bio je profesor matematike i fizike sve dok nije dobio otkaz zbog svojih pro-poljskih političkih uverenja, a majka direktorka ženskog internata. Ona je napustila svoje radno mesto kada je rodila Mariju, a 10 godina kasnije obolela je od tuberkuloze i umrla.

 

Iste godine mala Marija krenula je u internat, a zatim upisala žensku gimnaziju koju je završila s odličnim uspehom. Želja za daljim obrazovanjem tinjala je u devojci kojoj je otac usadio ljubav prema fizici i matematici, ali u to vreme više obrazovanje u redovnim institucijama bilo je rezervirano isključivo za muškarce.

 

Razlika između visoko produktivnih i slabo produktivnih ljudi: Koliko često zapisujete vaše ciljeve?

 

To je bio rezultat patrijarhalnih i političkih prilika u zemlji, ali Marija je svoje mesto pronašla na Latajqcy, patriotskoj instituciji koja je u tajnosti obrazovala Poljake i Poljakinje.

 

Sanjala je o odlasku u Pariz i upisu na prestižnu Sorbonu. Odlučna u nameri da ostvari svoje snove, napravila je dogovor sa sestrom Bronislavom. Finansijski će je pomagati tokom studija medicine - a ona će joj nakon diplome uzvratiti uslugu. Marija se zaposlila kao guvernanta i privatna učiteljica kod porodice Zoravski te tako i slala novac sestri. Ovaj posao doneo joj je i prvu veliku romansu koja je završila nesrećno...

 

Zaljubila se u Kazimirza Zoravskog, sina svojih poslodavaca, koji nisu mogli da prihvate njegovu vezu sa siromašnom guvernantom. Zaljubljeni par želeo je da ozakoni vezu, ali njihova ljubav posustala je pred pritiscima. Marija se na kraju preselila u Pariz i upisala studije fizike, hemije i matematike na Sorboni.

 

 

Pjer, partner kakvog je sanjala

 

foto: Profimedia

Usledile su godine teškog života, odricanja i gladi, ali odlučna Poljakinja nije posustala u svojoj namjeri da diplomira. Karijeru naučnice započela je 1894. godine istraživanjem magnetskih svojstava čelika, a iste godine u njen život ulazi fizičar Pjer Kiri.

 

Naime, bila joj je potrebna laboratorija u kojoj bi mogla da izvodi eksperimente, a on joj je ponudio mesto u svojoj maloj laboratoriji. Prijateljstvo temeljeno na zajedničkoj strasti prema nauci polako je preraslo u ljubav, ali Marija je odbila prvu prosidbu svog kolege jer je verovala da će se vratiti u Poljsku i tamo nastaviti naučni rad. Pjer je bio spreman da se preseli sa njom u drugu zemlju i da radi kao profesor francuskog jezika, ali sudbina je za njih imala drugačiji plan.

 

Marija nije mogla da dobije mesto na Univerzitetu u Krakovu zato što je bila – žena. Tada ju je Pjer ohrabrio da se vrati uz Pariz i tamo završi doktorat. Par se venčao 1895. godine, a na skromnoj ceremoniji Marija je umesto venčanice nosila tamno plavu haljinu koju je posle godinama koristila kao uniformu za rad u laboratoriji.

 

6 mitova: Ko su zaista mentalno jake osobe?

 

Bračni par Kiri prepustio se naučnom radu koji je 1903. godine rezultirao nominacijom za Nobelovu nagradu. Odbor je isprva imao nameru da dodeli Nobelovu nagradu za fiziku samo Pjeru i njegovom kolegi Henriju za njihovo istraživanje fenomena radijacije. Međutim, švedski matematičar i borac za prava žena u nauci Magnus Gustaf Mitag-Lefler upozorio je Pjera na to pa je nakon njegove žalbe i Marija Kiri nominovana, te je naposletku postala prva žena koja je osvojila ovu prestižnu nagradu.

 

Tri godine kasnije Pjer umire u saobraćajnoj nesreći... Marija nastavlja sama da odgaja njihove ćerkice Iv i Irenu, a istovremeno nastavlja i da jača svoju poziciju u svetu nauke i 1911. godine osvaja drugu Nobelovu nagradu, ovaj put za hemiju. U međuvremenu je odlučila da ovekoveči život svog supruga na papiru pa je sama napisala njegovu biografiju pod jednostavnim nazivom "Pjer Kiri". Nedugo nakon toga odlazi nazad u rodnu Poljsku kako bi učestvovala u polaganju temelja za institut koji danas nosi njeno ime.

 

Umrla je 4. jula 1934. godine od posljedica aplastične anemije koja je verovatno nastala zbog duge izloženosti radijaciji. Mariju Kiri danas slavimo širom sveta kao jednu od najvažnijih umetnica svih vremena i ikonu feminizma zbog koje se generacije devojčica usude da sanjaju velike snove.

makonda-tracker