nesuglasice ili ne?

On ne poštuje tvoje vreme, ni integritet: Kako izaći na kraj sa toksičnim šefom?

0

Čak i posao koji volite može da postane loš ukoliko imate ovakvog šefa. Kako se ponašati u toj situaciji? 

foto: Profimedia
foto: Profimedia

Sigurno je svako od vas imao prilike da se susretne sa jednim takvim - šef koji savetuje, a ne uvažava vaše mišljenje, šef koji stvara sebi autoritet, ali ga ne opravdava. Kako i na koji način se izboriti sa tim piše Jelena Đurđević na  blogu Zlatne žile.

 

Strogi šefovi su smešni šefovi

 

Smešno je kad neko urlanjem stvara poštovanje. Presmešno je kad dovodite svoje zaposlene u situaciju da vam kliču jer im od vas zavisi život. Najsmešnije je kada pokušavate da budete lider, a zaboravite momenat: kompleksi se leče monologom ispred ogledala. U teoriji ovakvo ponašanje zove se pozajmljivanje iz autoriteta, kada ljudi nemaju “spontani” autoritet, pa ga izvlače iz pozicije.

 

 

Nedavno me je drugarica, 7-8 godina starija od mene, pitala: Zašto moja generacija nema poštovanje prema starijem i iskusnijem, pa makar to bio i gunđavi šef? Zato što gunđavi šef zaslužuje poštovanje samo zato što je na toj poziciji. A to onda nije poštovanje, ‘već držim jezik za zubima jer mi strašno treba posao’.

 

Pitala bih sve šefove sveta: Da li biste voleli da se neko prema vašem detetu ponaša tako kao što se vi ponašate prema svom zaposlenom (nečijem detetu)?

 

Zašto šefovi viču na zaposlene?

 

Nažalost, sve više čujem da šefovi, menadžeri, direktori, viču na svoje zaposlene. Nedavno je drugarica dala otkaz jer joj je menadžer rekao da je „nesposobni debil“. Pitanje je, zašto na takav način ukazuje zaposlenom da nešto nije dovoljno dobro uradio? Činjenica da je vođen besom, nije opravdanje. S jedne strane, kao deca usvajamo modele ponašanja okoline, najčešće roditelja. Pa, ako su oni nesuglasice rešavali vikom, podsvesno prihvatamo takvo ponašanje kao normalno i dalje ga primenjujemo kada se mi nađemo u takvoj situaciji. Analizirajući ponašenje takvih poslodavaca, bes je emocija koju izaziva druga emocija – strah. Verovatno strah da neće ostvariti neki lični cilj, a žrtvu, zaposlenog koji trpi vikanje, vide kao prepreku. Jer, ti nisi uradio posao kako sam ja definisao da treba, i sada sam ja udaljen od svog cilja. Ti si mi prepreka. Tu prepreku, grešku zaposlenog, veruju da mogu rešiti ako na vas bace dovoljno energije. Lično sam doživela da je menadžerka celom timu pretila otkazom ako ne ostvarimo mesečni cilj.

 

Nastavak pročitajte na sledećoj strani

 

makonda-tracker