Hladna sterilizacija je proces koji će olakšati život svakoj domaćici
Sezona pripreme zimnice često pretvara kuhinju u pravu saunu. Ključala voda, para, vreli poklopci i opasnost od opekotina deo su rutine mnogih domaćica.
Međutim, postoji jednostavniji način dezinfekcije tegli koji ne zahteva kuvanje vode niti sterilizaciju na pari.
Jedna od metoda koja se često koristi jeste dezinfekcija pomoću etil-alkohola jačine najmanje 70 procenata. Alkohol deluje tako što uništava veliki broj mikroorganizama na površini stakla, a nakon tretmana brzo isparava bez ostavljanja mirisa ili ukusa.
Pre postupka, tegle je potrebno dobro oprati deterdžentom za sudove ili sodom bikarbonom i temeljno isprati. Važno je proveriti da na staklu nema pukotina ili oštećenja, jer takve tegle nisu pogodne za zimnicu.
Nakon pranja, u teglu se sipa mala količina alkohola, dovoljno da prekrije unutrašnje površine. Teglu zatim treba okretati i naginjati kako bi alkohol došao do svih zidova i grlića. Posle nekoliko sekundi sadržaj se prospe, a tegla ostavi okrenuta naopako na čistoj krpi dok alkohol potpuno ne ispari.
Poklopcima treba posvetiti posebnu pažnju. Najsigurnije je da se prokuvaju nekoliko minuta u vodi, naročito ako će se zimnica čuvati duže vreme. Mogu se dezinfikovati i alkoholom, ali se kuvanje i dalje smatra pouzdanijom metodom.
Važno je koristiti isključivo prehrambeni etil-alkohol. Tehnički alkohol ili sredstva koja sadrže dodatke nisu bezbedni za kontakt sa hranom. Takođe, nakon dezinfekcije tegle bi trebalo odmah napuniti, jer dugim stajanjem ponovo mogu doći u kontakt sa prašinom i mikroorganizmima iz vazduha.
Neki koriste i votku kao zamenu za alkohol. Pošto sadrži oko 40 procenata alkohola, njeno dezinfekciono dejstvo je slabije, pa je potrebno upotrebiti veću količinu i ostaviti dovoljno vremena da potpuno ispari. Iako može poslužiti kao alternativa, čist alkohol je efikasnije rešenje.
Često se mogu pronaći saveti da se tegle ispiraju sirćetom, ali treba imati na umu da sirće nije sredstvo za sterilizaciju u pravom smislu te reči.
Njegova isparenja mogu biti neprijatna za disajne puteve i oči, posebno kod osoba koje imaju astmu ili povećanu osetljivost. Osim toga, koncentrovana sirćetna kiselina može izazvati iritacije kože i sluzokože.
Kada je potrebno pripremiti veći broj tegli, veoma praktična metoda je sterilizacija u rerni. Oprane tegle se stavljaju u hladnu rernu i zatim se temperatura postepeno podiže na oko 120 do 150 stepeni. Zagrevanje mora biti postepeno kako ne bi došlo do pucanja stakla usled nagle promene temperature.
Manje tegle obično se zagrevaju desetak do petnaest minuta nakon dostizanja željene temperature, dok većim teglama treba nešto više vremena. Po završetku postupka rerna se isključuje, vrata se blago otvore, a tegle se ostave da se postepeno hlade nekoliko minuta pre vađenja.
Poklopci se ne stavljaju u rernu jer se gumeni zaptivači mogu oštetiti, pa ih je potrebno posebno prokuvati. Nakon sterilizacije tegle treba odmah napuniti pripremljenim sadržajem i zatvoriti dok su još tople.
Bez obzira na metodu koju odaberete, najvažnije pravilo ostaje isto: sterilne tegle ne treba ostavljati prazne da dugo stoje. Nakon pranja i dezinfekcije, potrebno ih je što pre napuniti i zatvoriti kako bi zimnica ostala bezbedna i dugotrajna.
Napomena: Za namirnice niske kiselosti (na primer meso, pojedino povrće i gotova jela) samo sterilne tegle nisu dovoljne za bezbedno čuvanje. Takve namirnice zahtevaju odgovarajuću termičku obradu prema proverenom receptu kako bi se sprečio razvoj opasnih bakterija.
Bonus video:
Cena zimnice skače vrtoglavo