Zločini ovog čoveka i danas izazivaju jezu, dok njegovo psihičko stanje ostaje predmet brojnih rasprava i analiza.
Iako predstavljaju oličenje zla, serijske ubice su vremenom postale deo pop kulture i, u izvesnoj meri, su romantizovane, što nikako nije dobro. Snimaju se filmovi i serije inspirisane stvarnim zločinima, a njihove likove često tumače harizmatični i poznati glumci.
Čak je i Merlin Manson uzeo prezime po Čarlsu Manson, vođi ozloglašenog kulta poznatog kao "Porodica".
Zato je važno razdvojiti fikciju od stvarnosti i sagledati pravu prirodu ovih zločina. Jedan od najpoznatijih i najbrutalnijih kriminalaca 70-ih i 80-ih godina bio je upravo Ted Bandi, čovek odgovoran za ubistva velikog broja mladih žena, o kome su napisane knjige i snimljeni brojni filmovi.
Teodor Robert Bandi rođen je 24. novembra 1946. godine u Berlingtonu, u saveznoj državi Vermont. Njegova majka, Eleonor Luiz Kauel, bila je veoma mlada, dok identitet oca nikada nije pouzdano utvrđen.
Zbog društvene stigme u to vreme, porodica je godinama skrivala istinu, Bandi je odrastao verujući da su mu baka i deka roditelji, a da mu je majka zapravo sestra.
Kasnije otkrivanje ove porodične tajne, prema nekim stručnjacima, moglo je ostaviti dubok psihološki trag. Porodično okruženje takođe nije bilo stabilno, deda je bio autoritativan i nasilan, dok je baka imala problema sa depresijom.
Njegova majka je kasnije napustila roditeljski dom, promenila ime i udala se za Džonija Bandija, koji je usvojio Teda. Iako je porodica dobila još dece, Ted nikada nije razvio blizak odnos sa očuhom.
Tokom mladosti, Bandi je važio za privlačnog i šarmantnog mladića, elokventnog i društveno prilagođenog. Studirao je na Univerzitetu Vašington, gde je započeo vezu sa devojkom iz bogate porodice. Njihov raskid, koji ga je duboko pogodio, neki stručnjaci vide kao još jedan važan trenutak u njegovom psihološkom razvoju.
Kasnije je upisao studije psihologije i radio u političkom okruženju, uključujući tim guvernera Danijela Dž. Evansa. Pokušao je i studije prava, ali bez većeg uspeha. Uprkos tome, bio je obrazovan i upoznat sa psihologijom i pravnim sistemom, što mu je kasnije pomoglo da manipuliše situacijama i ljudima.
Prve zvanično potvrđene žrtve pojavljuju se 1974. godine. Ipak, tačan broj ubistava nikada nije utvrđen, iako je priznao 36 zločina, mnogi istraživači veruju da je broj žrtava znatno veći i da je počeo mnogo ranije.
Veruje se da su Bandijeve prve dokumentovane žrtve bile studentkinje Univerziteta u Vašingtonu: plesačica Karen Sparks i voditeljka vremenske prognoze Linda Hili. Tedi je tada imao 27 godina, a te godine studenti su počeli da nestaju gotovo na mesečnom nivou.
Prema izjavama svedoka, Bandi je umeo da ulije poverenje devojkama zahvaljujući svom urednom izgledu i šarmantnom ponašanju. Često bi se pretvarao da je povređen, koristeći lažni gips na ruci ili štake, i tražio pomoć, da ga neko dopremi do automobila ili ponese njegovu aktovku. Kada bi mu prišle i pokušale da pomognu, on bi ih napadao, fizički savladavao i potom počinio brutalne zločine. Nakon toga, tela žrtava bi sakrivao i raskomadavao.
Posebno je šokantna činjenica da je u isto vreme radio kao pomoćnik direktora Savetodavne komisije za prevenciju kriminala u Sijetlu, gde je čak učestvovao u izradi brošura o zaštiti žena od silovanja. Ta kontradikcija između javne uloge i privatnih dela dodatno je doprinosila neverici okoline.
Kako su nestanci mladih žena postajali sve češći, mediji su počeli intenzivno da izveštavaju o slučaju. Svedoci su policiji opisivali atraktivnog mladića koji vozi Volkswagen Bubu i traži pomoć na ulici. Na osnovu tih izjava napravljena je kompozitna skica osumnjičenog. Međutim, veliki problem u tom periodu bio je nedostatak saradnje između policijskih stanica u različitim američkim državama, što je Bandiju omogućilo da nesmetano putuje i nastavi svoje zločine.
Jedina žrtva koja je uspela da pobegne bila je osamnaestogodišnja Kerol DaRonč. On joj je prišao u tržnom centru pretvarajući se da je policajac i rekao joj da je njen automobil obijen, nudeći da je odveze do stanice. Međutim, tokom vožnje ona je shvatila da idu u pogrešnom pravcu, nakon čega je uspela da iskoči iz vozila u pokretu. Bandi je pokušao da je sustigne, ali je pobegla i prijavila sve policiji, dajući detaljan opis napadača.
U međuvremenu, Bandi je bio u vezi sa Elizabet Kendal, samohranom majkom. I ona i njena ćerka su primetile sličnosti između njega i opisa osumnjičenog koji se pojavljivao u medijima, pa je nekoliko puta obavestila policiju. Ipak, njena upozorenja nisu shvaćena ozbiljno, jer je Bandi delovao kao obrazovan, kulturan i privlačan mladi advokat.
Njegovo hapšenje usledilo je nakon što ga je policija zaustavila zbog vožnje bez svetala noću. U automobilu su pronađeni sumnjivi predmeti poput maski, lisica, konopca i drugih alata koji su ukazivali na pripremu za kriminalne radnje. Identifikacija od strane Kerol DaRonč dodatno ga je povezala sa napadima.
Suđenje se odužilo, ali je na kraju osuđen zahvaljujući dokazima iz njegovog automobila i stana. Tokom pritvora dva puta je uspeo da pobegne, ali je oba puta ponovo uhapšen. Posebnu pažnju javnosti izazvalo je to što se na sudu branio sam i koristio svoje znanje prava u svoju korist.
Ceo proces je bio medijski spektakl. Bandi je dolazio na suđenja uredno obučen, ponašajući se smireno i samouvereno, što je dodatno zbunjivalo javnost. Mnoge žene su dolazile u sudnicu, ne verujući da tako harizmatičan čovek može biti optužen za tako teške zločine.
Na kraju je osuđen na smrtnu kaznu, ali je njeno izvršenje odlagano godinama. Pogubljen je 4. januara 1989. godine u 7:16 časova električnom stolicom u zatvoru na Floridi.
Iako je njegova priča zastrašujuća, vremenom je postala deo popularne kulture. Snimljeni su brojni filmovi, serije i dokumentarci o njemu, uključujući i film „Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile“ iz 2019. godine. Njegov lik se pojavljuje i u serijama, knjigama i muzičkim referencama, čime je, paradoksalno, čovek koji je težio pažnji i slavi – to zaista i dobio, ali tek nakon svojih zločina.
Priča o Tedu Bandiju ostaje upozorenje koliko opasna može biti kombinacija harizme, inteligencije i dubokih psiholoških poremećaja, naročito kada se iza "normalnog" spoljašnjeg izgleda krije nasilna i destruktivna priroda.
Bonus video:
Otkriveni detalji serijskog silovanja devojčica