OSTALA SU PITANJA

FBI je glumici uništavao život: Godinama je živela u bolu, a njena smrt je misterioznija od slučaja Merilin Monro

Tragična sudbina glumice Džin Siberg i dalje izaziva pitanja i ostaje obojena misterijom.

Američka glumica Džin Siberg bila je zvezda francuske kinematografijefoto: COLUMBIA PICTURES - Album / Album / Profimedia

Vest o smrti čuvene američke glumice Džin Siberg objavljena je 8. septembra 1979. godine, devet dana nakon što je nestala iz svog doma u Parizu.

 

Telo je pronađeno u stanju raspadanja, umotano u ćebe, na zadnjem sedištu njenog belog renoa u Parizu, kad je glumica imala svega 40 godina.


Plavooka Džin je rođena u Maršaltaunu, u Ajovi, kao ćerka farmaceuta i učiteljice, 13. novembra davne 1938. godine. Njena danas čuvena karijera počela je velikim uspehom kada je, među 80.000 kandidatkinja, izabrana za ulogu Jovanke Orleanke u Premingerovom filmu „Sveta Džoan“ (1957).

 

Međutim, raditi s Premingerom nije bilo lako, a režiserova stroga metodologija dovela je do toga da Džin zadobije ozbiljne opekotine tokom scene smrti na lomači, a kritičari su dodatno kritikovali njen smiren pristup ulozi.


Početkom šezdesetih, s kratko ošišanom kosom i prirodnim nastupom, Siberg je postala međunarodna ikona zahvaljujući ulozi devojke mladog kriminalca, koju je tumačila uz danas legendarnog Žan-Pola Belmonda u filmu Žan-Lika Godara „Do poslednjeg daha“. U tom periodu je živela na relaciji Pariz-Los Anđeles, a u Francuskoj je postigla takav uspeh da se i danas smatra jednom od najvećih zvezda francuskog Novog talasa.

Posle dvogodišnjeg braka s Fransoom Moreilom, 1962. godine se udala za 24 godine starijeg poznatog pisca Romena Garija, a iste godine rodila sina Aleksandra Dijega. Živeli su u Parizu, Grčkoj, na jugu Francuske, na Majorci... Dugo je sve delovalo idilično, ali je brak potrajao samo šest godina. Rastali su se 1968, a zvanično razveli 1970.

 

Portret Džin Sibergfoto: The Hollywood Archive / Hollywood Archive / Profimedia

Posle raskida se vratila u Holivud 1968. i snimla filmove „Paint Your Wagon“, „Airport“ i „Macho Callahan“, kada je Džin privukla pažnju FBI-ja.


Njene donacije za Partiji crnih pantera i afera sa oženjenim afroameričkim aktivistom doveli su do lažnih optužbi i klevetama u medijima.


Dok je snimala film "Macho Callahan" u Meksiku, započela je vezu s revolucionarom Karlosom Ornelasom Navarom, a s njim je dobila ćerku Ninu Hart Gari. Kako je rođena prevremeno, devojčica je umrla dva dana kasnije, a iako je njen bivši muž priznao dete, glumica je otvoreno rekla ko je Ninin otac. Beba je sahranjena u Maršaltaunu, a Džin je zadobila još jedan težak udarac: u tako teškom momentu je morala da pristane da kovčeg pred sahranu bude otvoren kako bi svi mogli da vide da je njena ćerka bila bele boje kože.


Ova teška epizoda prikazana je i u filmu „Siberg“ s Kristen Stjuart u glavnom ulozi, ostvarenju koje se bavi radu FBI-ja na tome da diskredituje glumicu zbog njenog angažmana u podršci afroameričkim pokretima i, posebno, Crnim panterima.

 

Njena koleginica Krista Fuler, udovica reditelja Semjuela Fulera, sećala se Džin kao osobe posvećene pravdi, koju je opisala kao „modernu Jovanku Orleanku“. Džinini saradnici su je opisivali kao izuzetno ljubaznu, ranjivu i požrtvovanu osobu, a filmski kritičari su je smatrali osrednjom glumicom koja se pokazala izuzetno samo u jednom filmu, „Do poslednjeg daha“, ali je on bio dovoljan da postane filmska ikona.


Bila je sitna, plava, kose ošišane kao u mladića, bela, bleda, plavih ili možda sivih, veoma vedrih očiji, stalno se poigravajući osmehom, s rupicama na obrazima – napisao je o Džin njen ljubavnik Karlos Fuentes, koji je o njoj napisao knjigu "Dijana ili boginja lova".


Nakon smrti ćerke, Džin se vratila u Francusku i više se nije vraćala u Holivud. Iako je razvod sa Garijem 1970. bio formalnost, ostali su u dobrim odnosima i živeli u istoj zgradi.

U međuvremenu se udala za režisera Denija Berija, ali je brak trajao samo četiri godine. Nikad se nisu zvanično razveli, a Džin je potom bila u građanski nepriznatom urfi braku s Alžircem po imenu Ahmed Hasni.

 

 

On ju je ubedio da proda svoj drugi stan u Parizu, a novac koji je dobila od prodaje je zadržao kako bi otvorio restoran u Barseloni. Nakon što su kratko bili zajedno u Španiji, Džin se vratila u Pariz sama i počela da se krije od Hasnija, za kog je bliskim ljudima ispričala da ju je zlostavljao.


Misteriozna smrt Džin Siberg


Tridesetog avgusta 1979, Džin je nestala iz svog doma u Parizu. Hasni je ispričao policiji da su bili zajedno u bioskopu, a potom je nije zatekao u stanu kad se probudio. U razgovoru s policajcima je pomenuo da je glumica imala suicidne misli neko vreme, kao i da je ranije te godine pokušala da ioduzme sebi život tako što je skočila ispred voza u metrou.


Devet dana kasnije pronađeno je njeno beživotno telo. Glumica je bila umotana u ćebe na zadnjem sedištu svog renoa. Pored nje je pronađena flašica barbiturata, prazna flaša vode i poruka sinu.


Oprosti mi. Više ne mogu da živim sa svojim živcima – poručila je Džin sinu.


Nakon što je njeno telo pronađeno, FBI je priznao da je godinama ranije radio na tome da diskredituje Džin Siberg.

 

Portret Džin Sibergfoto: HA / Hollywood Archive / Profimedia

Gari je sazvao konferenciju za novinare kako bi izjavio da je preminula beba Nina bila njegova i da je FBI uništio život njegove bivše žene.

 

Navodno je Džin svake godine pokušavala da se ubije na godišnjicu Ninine smrti, a u intervjuu iz 1974. priznala je da je „pukla“ nakon gubitka ćerke.
Sumnje u vezi s tim kako je zapravo glumica preminula i je li u pitanju zaista samoubistvoi dalje postoje, a mnogi bliski prijatelj Džin Siberg nisu verovali da je ona sama sebi oduzela život.


Antoan i ja nismo mogli da verujemo da se ubila – rekao je Alen Mamu-Mani, koji je sa Antoanom Lasenom napisao roman „Ubiti Džin: Kako su ubili Džin Siberg“. – Četrdeset godina kasnije, na njen grob u Monparnasu je postavljen znak na kom piše "Džin, tvoje ubice su jš uvek tu". Uzrok njene smrti je misteriozan kao i u slučaju Merilin Monro.

 

BONUS VIDEO

Dokumentarni film o Kristoferu Rivu