Na današnji dan 1986. umro je jedan od najvećih pesnika sa ovih prostora Miroslav Mika Antić.
Iza sebe je ostavio veliki broj dela, a najpoznatiji je po pesmama za decu, u kojima je ni poučan i divan način govorio o ljubavi, sreći, detinjstvu, životu...
Njegove pesme često se citiraju, a jedna od omiljenih je "Besmrtna pesma", koja nas uči da ljudskom životu i ljubavi nikada nije kraj, čak i onda kada pomislimo da jeste.
Ovim stihovima Mika Antić je svom i životu svakog drugog čoveka pružio dimenziju besmrtnosti i beskonačnosti, a već nakon prvog čitanja ova pesma u mnogima budi jednu potpuno novu perspektivu o tome kako se suočiti sa pitanjima života i smrti.
BESMRTNA PESMA
Ako ti jave: umro sam,
a bio sam ti drag,
onda će u tebi
odjednom nešto posiveti.
Na trepavici magla.
Na usni pepeljast trag.
Da li si uopšte ponekad
mislio šta znači živeti?
Ako ti jave: umro sam
evo šta će biti.
Hiljadu šarenih riba
lepršaće mi kroz oko.
I zemlja će me skriti.
I korov će me skriti.
A ja ću za to vreme
leteti visoko…
Visoko.
Zar misliš da moja ruka,
koleno,
ili glava
može da bude sutra
koren breze
il’ trava?
Ako ti jave: umro sam,
ne veruj
to ne umem.
Na ovu zemlju sam svratio
da ti namignem malo.
Da za mnom ostane nešto
kao lepršav trag.
I zato: ne budi tužan.
Toliko mi je stalo
da ostanem u tebi
budalast i čudno drag.
Noću,
kad gledaš u nebo,
i ti namigni meni.
Neka to bude tajna.
Uprkos danima sivim
kad vidiš neku kometu
da nebo zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim, i živim.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Ivo Andrić je svaki odmor koji je mogao koristio da dođe u banju