Životne pobede vaterpolo asa

Andrija Prlainović: Vitez oklopljen zlatom

0
Jedan od najuspešnijih srpskih sportista u istoriji ne samo što je nizao trofeje sa reprezentacijom i klubovima u kojima je igrao, već je uspeo i da završi fakultet, oženi se, dobije dve ćerke i pokrene sopstvenu modnu liniju, a poslednjih dana našao se u fokusu javnosti zbog smele izjave koju je dao izronivši iz bazena u Riju okićen najsjajnijim odličjem
foto: Luka Šarac


A o razdoblju u svom životu u kom je shvatio da je vaterpolo njegovo konačno opredeljenje, kaže:


- To se desilo otprilike kada sam krenuo u srednju školu i počeo dva puta dnevno da treniram sa prvim timom. Onda mi se dešavalo da pobegnem na trening posle četvrtog časa. Doduše, nekad pitaš profesore da te puste, nekad dobiješ dva ili tri neopravdana namerno, onda razredna nešto opravda, a nešto ne... Kad sam počeo da to radim, znao sam da nema nazad. A i tada sam se, u prvom srednje, približio prvom timu i igrao neke utakmice. Eto, to je period u kojem sam shvatio da mogu nešto ozbiljnije da uradim u vaterpolu.


Prlainović je vrlo brzo počeo da ostvaruje neverovatne rezultate. Kad je prešao u beogradski Partizan, crno-beli su 2011. osvojili pet duplih kruna i Ligu šampiona.


- Bile su to sjajne godine. Partizan mi je mnogo pružio, nikad nisam doživeo ništa ružno na Banjici. Kada sam stigao, u klubu sam zatekao Rađena, Duška Pjetlovića, Aleksića… Oni su bili klinci kao ja, pogotovo Filipović i Mitrović. Tu nam je počeo zajednički uspon, Evropa je čula za nas, a čim se ta ekipa okupila, plasirali smo se na Fajnal for. U Partizanu smo postali igrači, bilo je i teških i lepih trenutaka, ali uvek je vladala odlična atmosfera. I onda je stigla evropska titula, što nam je bila velika satisfakcija. Klub je postao prvak Starog kontinenta posle 36 godina. I kako možeš da se osećaš nego zadovoljno? Čoveče, ispisali smo istoriju! – pojasnio je Andrija jednom prilikom.


Ipak, čak i dok je sa Partizanom ispisivao istoriju, u duši je bio zvezdaš.


- Istina, uvek sam navijao za Zvezdu, mada je to druga priča. Cela moja porodica volela je crveno-bele. Ništa neobično, uvek je bilo dosta zvezdaša u Partizanu. Išao sam na Zvezdine utakmice, na fudbal, basket… Kada imaš klub za koji navijaš od malih nogu, uvek želiš da zaigraš za njega. To je jedan od motiva što sam došao u Zvezdu i s tolikom energijom predvodio ekipu. Jednostavno, s takvim emocijama i osećajem pripadnosti uvek daješ više nego što bi dao za neki drugi klub.

 

foto: Luka Šarac

Nastavak teksta i fotografije pogledajte na sledećoj strani...

makonda-tracker