Brojne ljubavne taktike počivaju na takmičarskim sklonostima koje su zastupljene u svim sferama savremenog društva, a našle su svoje mesto i u emotivnim odnosima muškaraca i žena. Potreba za takmičenjem u ljubavnim odnosima proizilazi iz zahteva za savršenstvom i posebnošću koji je u kulturi na ovim prostorima nametnut kao imperativ i u velikoj meri određuje naše ponašanje. Težimo da budemo posebni i drugačiji, a nedostupnost koja predstavlja suštinu ljubavnih igara služi kao način da ostavimo takav utisak. Razlog zašto ljubavni odnosi predstavljaju teren na kome se s lakoćom upuštamo u brojne taktike, leži u uverenju da količina ljubavi i naklonosti koje steknemo od strane drugih govori o tome koliko vredimo. Kao što verujemo da kroz dobijanje ljubavi stičemo vrednosti, uvereni smo da odbijanje znači kako nismo dostojni tuđe ljubavi. Ovaj način razmišljanja podstiče nas na igranje ljubavnih igara, a neke od najčešćih su podsticanje ljubomore, osvajanje i takozvana igra kuliranja koja služi kao zaštita od potencijalnog odbijanja.
PODSTICANJE LJUBOMORE
Podsticanje ljubomore je vrlo popularna igra i proističe iz uverenja da bez ljubomore nema ni istinske ljubavi. Vođeni ovom formulom, skloni smo da kroz iniciranje ljubomornih scena steknemo potvrdu o tome da smo zaista voljeni.
IGRA OSVAJANJA
Muškarci koji su u različitim aspektima svog života takmičarski nastrojeni, uporni i izrazito orijentisani ka cilju kojem teže, a ove iste sklonosti pokazuju i u ljubavnom životu. Oni odbijanje vide kao svojevrstan afrodizijak koji ih dodatno motiviše da se potrude oko svoje izabranice. Ovakvi pripadnici jačeg pola prave oštru granicu između lakih žena oko kojih ne moraju mnogo da se trude i finih devojaka koje predstavljaju izazov jer stavljaju u pogon njihove osvajačke moći. S druge strane, žene koje igraju na kartu neosvojivosti, kod partnera osete istinsku zainteresovanost tek kada uvide da se on trudi, ne odustaje i ulaže dodatne napore na svako njeno odbijanje. Na ovaj način ona stiče potvrdu da je njemu istinski stalo jer da nije tako, ne bi se ni trudio.
PROBLEMI
Problem nastaje onda kada igra osvajanja postane interesantnija od samog odnosa u vezi. Ukoliko je za muškarca poenta bila samo u osvajanju, nakon toga sve će mu brzo dosaditi. Ukoliko žena, s druge strane, dokaz ljubavi vidi samo u partnerovom stalnom angažmanu oko nje, takav odnos postaće joj monoton onog momenta kada se on uspostavi. Tada je moguće da će ona posegnuti za drugim igricama, kao što je iniciranje ljubomornih scena da bi se time dobila potvrda njegove ljubavi. Dakle, igra osvajanja može biti uzbudljiva ukoliko partneri, kada započne veza, umeju da uživaju jedno u drugom i uspostave zreo partnerski odnos.
IGRA KAO ODBRANA OD STRAHA OD ODBIJANJA
Ležerno ponašanje tipa ne treba mi niko, sebi sam dovoljan/dovoljna, takođe je svojevrsna igra u kojoj takva osoba glumi da joj nije stalo do emotivnog aspekta života. U osnovi ovog glumatanja leži strah od odbijanja zbog kojeg dolazi do zatvaranja u sopstvenu čauru i glumljenja nezainteresovanosti, čime se gubi svaka šansu za novu ljubav. Tako strah od odbijanja i igre koje takva osoba igra kako bi se zaštitila, predstavljaju ozbiljan hendikep za sticanje ljubavi. Ako glumimo da nas ljubav ne zanima, automatski ćemo sebi oduzeti šansu da se bilo ko za nas istinski zainteresuje.
