Dve godine posle albuma Tragovi u sjeti, snimljenog sa Matijom Dedićem i nepunih godinu dana od zbirke priča Druga žena u haremu, Zoran Predin predstavlja novi studijski album Kosa boje srebra. Na albumu je 13 autorskih pesama i jedna pozajmljena od Olivera Mandića (Pitaju me, pitaju). Nazvan je po pesmi koju je Predin posvetio prijateljici, nezaboravnoj Margiti Stefanović.
- Pesma Kosa boje srebra (Margita) mi je dala pozitivnu energiju, osnovni ton svemu, tako da su se druge teme same nametnule. Kad bismo htjeli stilski odrediti album, ima tu čistih pop pjesama i buldožerskih zafrkancija, šansonijerske poetike i crnog humora rockerskog tipa - ističe Predin.
Na albumu je angažovan poznati slovenački producent Iztok Turk (Videosex, Laibach) na njegove elektronske podloge Zoran Predin Quartet je snimio muziku. Quartet čine, kako ih Predin naziva, akademici s ušima: Robert Pikl (el. i ak. gitara, bouzuki, ukulele, čaranga…), Janez Dovč (harmonika, vokal), Goran Krmac (tuba, vokal), koji je ujedno i koautor ritmičkih podloga. Produkciju potpisuju Zoran Predin i Danilo Ženko, u čijem studiju Ženko u Mariboru je album i snimljen. Dizajn omota je radila Petja Montanez, a fotografije Žiga Koritnik.
Album broji 13 autorskih pesama: Kosa boje srebra, Danas ja, sutra ti, Na kraju naše duge, U mojim očima, Rusvaj u kadi, Papučar se diže, Generalica, Pitaju me, pitaju, Đes'ba Vučko?, Poljub, ki riše ustnice, Rumba čarolija, Bijeli miševi, Margita - long play, U pidžamama - long play, a Predin o njima kaže sledeće:
Kosa boje srebra je pjesma o Margiti Stefanović, u kojoj sam opisao, što sam jedne noći sanjao na dokumentaristički način. Vječno mlada Margita me zbog moje srebrne kose nije prepoznala. Naslov pjesme je aluzija na hit Ekaterine Velike Oči boje meda.
Pjesma Danas ja, sutra ti! pjeva o našem udvaranju sudbini, o tome kako se zapravo nisam promijenio, da sam još uvijek naivan i da moji brkovi još uvijek čekaju na barem malo masti. Na kraju naše duge je himna takozvanoj izgubljenoj generaciji, koju poslije naših tužnih ratovanja i ekonomskih kriza u našoj novoj zajedničkoj konfederaciji, umjesto blaga na kraju duge, očekuje isto pranje mozga, koje smo mi već davno prošli. U mojim očima pjeva o damama, koje su u duši zauvijek ostale mlade.
Moja pjesma Rusvaj u kadi je jednostavna ljubavna izjava. Iskrena i sjetna. Svaki pravi autor barem jednom u karijeri poželi napisati jednu svoju, jednostavnu i direktnu. I u njoj reći zašto zapravo nekog i kako voli. Papučar se diže je zafrkantska muška pjesma u kojoj autor pokušava opravdati svoj, debelom prašinom pokriven, macho status. Generalica je sjetna erotska balada napisana u vojničkoj terminologiji, u kojoj su njezine rakete fetiši, a predaja slatka. Rat koji je predivno izgubiti. Pitaju me, pitaju je pjesma Olivera Mandića, s prekrasnom melodijom iz osamdesetih godina, u kojoj sam erotskoj boji, dodao i duhovnu atmosferu. Moj poklon Novom valu. Pjesma Đes’ ba Vučko? je vesela nostalgična priča o zaboravljenim simbolima i stereotipima, koji su nekad imali puno pozitivne energije, kakva nama danas nedostaje. Vuk koji skače sa skijama i viče Sarajeeeeevooooo!, ipak je ostao lijepa uspomena.
Poljub, ki riše ustnice, jedna je od mojih najboljih pjesama. Kada sam shvatio, da je mladi ljudi oko mene nikad nisu čuli, odlučio sam je ponovno snimiti. Rumba Čarolija pjeva o osjećaju, koji nas zna, gotovo svakodnevno, uhvatiti, da se upitamo, šta bi bilo, kad bi bilo.
Bijeli miševi je pjesma koja na buldožerski način zatvara album. Od svih stvari koje su obećavali, jedino su bijeli miševi garant na kraju naših duga.
