Intervju

Zorana Šulc: Pisanje mi nije terapija

0
Autorka čitanih romana otkriva kako joj je prva knjiga pomogla da se suoči sa sobom i svojim traumama, zašto se bez ustezanja u svojim delima često bavi seksom i na čemu su joj čitaoci zahvalni
foto: Natalija Kunić
foto: Natalija Kunić

Za Zoranu Šulc život je pun izazova i prepreka koje treba savladati. Crpeći inspiraciju iz sopstvenog iskustva, iznedrila je prvi roman Ukus greha, u kome je pisala o svom detinjstvu, roditeljima koji su je ostavili babi na staranje, odrastanju sa osećajem odbačenosti... U ovoj knjizi koja je osvojila brojnu čitalačku publiku, autorka govori i o svojoj rešenosti da se uhvati ukoštac sa problemima: kao devojka odlazi u Nemačku u potrazi za boljim životom. Ispostavilo se da je njena odluka bila ispravna – tamo se udala za uglednog čoveka, ima ćerke i unuke, a njena iskrena i odvažna ispovest u prvom romanu donela joj je i pozitivne reakcije kritike i čitalaca. I sledeće dve knjige Stani, srce i Žongler Zorana je napisala osluškujući istinite priče ljudi iz svoje okoline, a hrabrošću da govori o tabu temama i piše erotsku prozu privukla je veliku pažnju javnosti.

 

Story: Koliko je teško biti iskren i iznositi intimu pred čitaoce? Ima li pisanje u tom slučaju i terapeutsko dejstvo?
- U trenutku kada sam pisala svoj prvi roman, nisam mislila na čitaoce, već samo na sebe. Zaklela sam se da konačno sve ono što se nagomilalo tokom mog života stavim na papir. U prvi mah bilo mi je bolje, osetila sam olakšanje, ali to nije pravo terapeutsko dejstvo. Svako od nas nosi u sebi svoj životni pečat koji ga čini takvim kakav je. Koliko god se mi trudili da izbrišemo ili potisnemo neke događaje iz svoje prošlosti, to je nemoguće. Počela sam da pišem upravo da bih se suočila sa sobom i odgovorila sebi na pitanja koja su godinama bila zaključana u meni.

 

Story: Najnoviji roman bavi se sudbinom jedne razmažene, bogate devojke koja svet posmatra sa visine, a posle saobraćajne nesreće u kojoj ostaje nepokretna, potpuno menja pogled na život. Kako ste došli do ove priče i koliko je ona realna?
- Potpuno je realna, istinita. Poznajem mnogo ljudi i njihove sudbine uvek me inspirišu za nove teme.
 

Story: Da li je kazna neophodna da bi se obuzdao ego?
- Nije svako u stanju da iz svoje nesreće ili nekog neuspeha nauči nešto i obuzda svoj ego. Mnogi i dalje srljaju u ponor, dok je moja junakinja iz svega uspela da izvuče nešto pozitivno i ispliva na površinu.
Story: Šta je najvažnije što je ona naučila iz ove situacije?
- Važno je da čovek prihvati sebe onakvog kakav je i od toga napravi ono najbolje moguće. A to nije baš uvek lako.
 

Story: Često otvoreno pišete o seksu? Koliko je to povlađivanje ukusu publike, a koliko je zaista u funkciji radnje vaših romana?
- Moji romani su životni, a seks je deo života i normalno je da o tome pišem.
 

Story: Nailazite li na osudu svojih bližnjih zbog toga?
- Nikada me niko nije zbog toga osudio ili dao neku primedbu. Čitaoci su oduševljeni, podržavaju me u tome, zahvalni su što otvoreno pričam o onome što je deo svih nas.
 

Story: Mnogi pisci tvrde kako im je najteže da opišu ljubavni čin, a pritom ne zađu u patetiku ili pornografiju. Kako se vi nosite s ovim problemom?
- Kada umete da volite i dajete sebe u potpunosti, ne postoji nikakav problem da o tome i pišete. Radim to s lakoćom i moji romani biće uvek protkani erotikom koja ulepšava naše bitisanje.
 

Story: Pisci se često žale na tešku situaciju u kulturi, konkretno na nedostatak novca uprkos velikim tiražima. Ipak, ima sve više onih koji pišu. Kako to objašnjavate?
- Tačno je da situacija u Srbiji nije laka za pisce i da od toga ne može da se živi, a onih koji pišu ima sve više. I sve su to dobri pisci. Poznajem ljude koji fantastično pišu, a nisu imali sreće da njihova dela dobiju pažnju javnosti. Mala smo zemlja, a tržište je prezasićeno. S druge strane, smatram da je čitanje nešto što oplemenjuje, što nas navodi na duboko razmišljanje, otvara nam nove vidike iz kojih možemo mnogo da naučimo. Malo se ulaže u kulturu i ne samo pisci već i mnogi izuzetno talentovani slikari, glumci i pevači žive na ivici egzistencije.
 

Story: Šta mislite o podeli na mušku i žensku književnost, lake i teške pisce? Smeta li vam svrstavanje u žanr?
- Ne smeta mi. Toga je uvek bilo i biće. Svaki pisac, šta god da napiše, naći će svoju publiku, jer ukusi su različiti i zato knjige mogu da žive.
 

Story: Kakvi su vam profesionalni planovi za budućnost?
- Trenutno radimo na dramatizaciji mog prvog romana Ukus greha, nadam se da će predstava do kraja godine biti postavljena i da će publika uživati. Jedva čekam!
 

makonda-tracker