Intervju

Lazar Ristovski: Nagrade su ono što me drži

0
Poznati umetnik otkriva šta je naučio o mašinovođama dok je snimao novi film, zašto je rešio da se bavi i produkcijom, ali i koliko je teška Zlatna arena koju je dobio u Puli
foto: Promo
foto: Promo

Glumac, reditelj, scenarista i producent, svestrani umetnik Lazar Ristovski ovu godinu pamtiće po brojnim poslovnim uspesima, važnim nagradama koje je osvojio i novom filmu Dnevnik mašinovođe, koji je prikazan u programu Pretpremijere na Sarajevo film festivalu, dok će beogradska premijera biti 14. septembra. Legendarni umetnik govori za Story o izazovnoj ulozi kakvu do sada nije igrao, osvrće se na svoj profesionalni put i nagrade kojih je ove godine dobio baš mnogo za ovdašnje prilike.

 

Story: Ovo je vaša četvrta saradnja s Milošem Radovićem, šta je to što spaja vas dvojicu?

 

- Znamo se još sa Akademije mada je on po generaciji malo mlađi od mene. Još tada uspostavili smo neku duhovnu vezu, prepoznali smo se po afinitetima i estetskoj liniji. To sad već nije posao, nego prijateljstvo koje traje dosta godina i doprinosi tome da se brže razumemo. Skraćujemo neke puteve, olakšavamo jedan drugom kod nekih važnih odluka. Igrao sam u sva tri Miloševa igrana filma, Mali svet, Pad u raj i sad Dnevnik mašinovođe.

 

Story: Film govori o ljudima koji žive pored nas, ali o kojima mi maltene ne znamo ništa. Recite nam nešto o ulozi mašinovođe Ilije?

 

- Ljudi znaju za to zanimanje, ali ne znaju kako oni žive. Dešifrovanje Ilijinog lika bilo je za mene izazov i igra. Upoznajući mašinovođe, vozeći se s njima u kabini, shvatio sam koliko su oni usamljeni. Takođe, skoro svi imaju neku tragediju u porodici, jer žive pored pruga, u zajednicama, i svako je nekome nekoga zgazio. Zato je bilo vrlo teško da Miloš odredi žanr ovog filma, da ne bude drama i da ne bude previše crn. Na kraju, napravljena je melodrama, čak romantična priča. Da vam ne prepričavam film, ukratko, moj junak na pruzi nađe dečaka od deset godina, usvoji ga i vaspitava. Mališan želi da postane mašinovođa, a Ilija mu to ne dozvoljava pošto zna koliko je to teško. Priča se lomi oko toga.

 

Lazar Ristovski: Ova je uloga pisana za mene!
 

Story: Kako je na nju reagovala publika na festivalima?

 

- Film je imao svetsku premijeru na festivalu u Moskvi, gde je dobio nagradu publike. Ljudima se dopao način na koji je Miloš ispričao priču, unoseći u nju nešto fluidno, nadrealno. Taj mali pomak čini film poetskim.

 

Story: Osim što glumite, bili ste i producent ovog ostvarenja. Moraju li glumci kod nas da se bave i produkcijom ukoliko žele da biraju uloge?

 

- Mogu da govorim samo o sebi. Kao mlad glumac, počeo sam da biram, nisam igrao sve što mi se nudi i toga se držim i danas. U najvećem delu birao sam samo ono što mi se dopada. A produkcijom sam počeo da se bavim kada nije bilo para za snimanje, pa su nas glumce, kao najisturenije, producenti vodili sa sobom kao mečke kada su išli kod poznatih i bogatih da traže pare. Shvatio sam da je bolje da idem zbog sebe nego zbog njih, pa sam tako i napravio svoj prvi film Belo odelo, s kojim sam bio i na Kanskom festivalu. Mnogi su pomislili da i oni to mogu, pa su posle pokušali.

 

foto: Promo

 

Story: Nedavno ste dobili nagradu u Puli koja vam je uručena pred prepunom Arenom. Kakav je to osećaj?

 

- U poslednje vreme dobio sam nekoliko nagrada, ali neću da kažem kako je ovo moja godina, jer sam imao dosta svojih. Dobio sam nagradu za životno delo na internacionalnom festivalu u Košicama, pa na Cinema Cityju, pa glumačku nagradu u Puli... Iako to više nije smotra jugoslovenskog nego samo hrvatskog filma, još uvek ima specifičnu težinu. Bilo je vrlo teško da ja kao srpski glumac u hrvatskom filmu dobijem tu Arenu. Nisu se mnogi obradovali tome, ali šta da im radim? Nek se zna ko je najbolji.

 

Lazar Ristovski u odličnoj formi: Volim i vodim zdrav život!

 

Story: A kako komentarišete to što vas posle toga nisu uključili u Dnevnik HRT-a zajedno sa glumicom Ksenijom Marinković?

 

- Činjenicu da sam osvojio nagradu nisu mogli da zanemare, a izgovor im je bio nedostatak vremena, što govori o njima, a ne o meni.

 

Story: Radujete li se još nagradama?

 

- Nekada sam im se radovao mnogo više, ali još me vesele. To je ono što me drži. Nagrade, bez obzira na to kad se dobiju, ko ih je i gde dodelio, ipak govore o nekom prestižu i kvalitetu. Oni koji ih ne dobiju to omalovažavaju i ne priznaju, ali oni imaju pravo da se ljute.

 

Story: Zašto Beograd više nema veliki filmski festival, odnosno zašto je Fest izgubio bitku s drugim regionalnim festivalima?

 

- Uništili su ga distributeri, to je svima jasno. Oni dovode blokbastere zbog zarade, a na festival više ne dolaze pravi umetnički filmovi, kao nekada. To je jedan od glavnih razloga.

makonda-tracker