Borac

Novogodišnja poruka Zorane Jovanović koju morate pročitati: Sada sam sebi dokazala da mogu sve sama! (FOTO)

0
Popularna blogerka koja je ove u ovoj godini izgubila mamu, pokazala je veliku hrabrost...
Zorane Jovanović, Foto: Instagram
Zorane Jovanović, Foto: Instagram
Zorana Jovanović
Zorannah



Zorannah dirljivim pismom rastužila fanove: Mama me i dalje voli i čuva (FOTO)


Instagram
 

A photo posted by Zorana Jovanovic (@zorannah) on


Mislim da je ovo stvar koja mi je najteže pala u skorije vreme. I ne, ne delim ovo sa vama da bih dobila komentare u vidu izdrži i uz tebe smo, već da bih pomogla nekome ko prolazi kroz ovo što i ja ili će, nažalost, tek prolaziti. Otkada znam za sebe Božić mi je bio omiljeni praznik - dok se moji roditelji nisu razveli. Imala sam 19 godina, tatu sa novom ženom u svojoj kući i mamu koja je letela u Africi. Ja sam ostala sama u Beogradu i proživljavala milion nervnih slomova. Od te godine Božić je postao - misija kako pobeći iz grada i gde. Nego da se vratim na jelku. I ako ideja okićene kuce uvek bila realizacija koja se svodila na - stavim dva ukrasa, legnem na trosed i kažem mami: Aj ti nastavi, moram nesto da završim. I tako otkad znam za sebe. Obično smo kitile jelku početkom decembra, i evo, decembar je došao, a meni je kuća do pre par sati izgledala kao da je proleće, a ne zima. 
I krenula sam - našla jelku na tavanu, ali od ukrasa i lampica ni traga ni glasa. Stare ukrase sam našla, ali stvarno nisam želela roze jelku i tu je krenuo moj pakao. Ukrase je sklonila mama - šta drugo u prvom momentu sam krenula da je zovem na telefon da je pitam gde su. Pa sam ljuto sela na pod i rekla da neću ni da je kitim. Onda sam ponovo otišla na tavan i našla par ukrasa koje mi je kupila naknadno i stavila u čarapu, a u svakoj kutiji koju sam otvorila su bile slike - pa sam se tu još više smorila i vratila u stan u još gorem raspoloženju. 
Namontirala sam jelku uz lomljenje par stvari po kući, nekoliko sočnih psovki i odustala od traženja ukrasa. Danas sam došla kuci sa slikanja i bila rešena da završim jelku, jer mi je kuća ličila na opsadno stanje od kutija, starih ukrasa, šljokica, i delova jelke pa sam navukla jaknu (na tavanu je minus i nema svetla), uzela dva telefona zbog baterijske lampe i krenula da kopam. I našla sam sve osim lampica, pa samptišla i kupila ih. Iz ovog ugla gledano lakše je raditi 20 sati dnevno, ići na sto strana i ne spavati nego okititi jednu obicnu jelku. Ali uspela sam, i raspoloženje mi je mnogo bolje čim kuća svetli! Još samo da me neki Deda Mraz poseti sa poklonima i da - sada sam stvarno dokazala sebi da sve mogu sama!
makonda-tracker