Životna priča

DRAGAN MANCE Legenda koja i danas živi

1
O saobraćajnoj nesreći u kojoj je pre tri decenije, trećeg septembra 1985, fudbaler Partizana Dragan Mance tragično izgubio život još se priča.
Foto: Story press



Spavali smo u jednoj sobi. Naš stan bio je skroman, dvosoban. I ja sam pokušavao da igram fudbal, ali Dragan je bio mnogo bolji od mene. Od prve stipendije kupio je farmerke, najpre meni, pa sebi. Novac je, kao i tata, predavao majci Dušanki, a ona ga je raspoređivala. Nije radila, imala je vremena i sve je znala nabolje da iskoristi –
Počeo sam da treniram karate. Slučajno sam otišao na stadion Galenike i primili su me. Tada sam bio visok 176 centimetara i dali su mi da igram desno krilo. Inače, oduvek sam navijao za Partizan, kao i moj otac Ferdinand i mlađi brat Goran, koji je igrao u pionirima Galenike. Moje je da radim, da steknem poverenje saigrača i stručnjaka i završim uspešno staž. Tek potom počeće moja prava karijera profesionalnog fudbalera

POČETAK CRNO-BELE PRIČE



Moje najveće zadovoljstvo je da dam gol Crvenoj zvezdi. Ako u tome uspem, biće to velika prekretnica u mojoj igri, jer ću steći neophodnu sigurnost koja mi nedostaje. Svi očekuju da u derbiju vide golove. To je moje zaduženje u Partizanu i ovog puta neću razočarati jer me veliko rivalstvo između dva kluba posebno inspiriše. Pokušaću da postignem i jedan evrogol, kao onaj u Londonu protiv Kvins Park Rendžersa. Ivković je odličan golman, teško ga je savladati, ali i on može da pogreši, zna da kiksne i tu je moja velika šansa. Nadam se da je neću prokockati

NA KOLENIMA UZDIGNUTIH RUKU


Zbog padanja i klizanja na kolenima dobijao sam i žute kartone. Sećate se Botege? Ima 33 godine i kad postigne gol, skače na ogradu prema svojim navijačima. Niko mu to, naravno, ne uskraćuje. Zaista se od srca radujem, nema tu nikakvog foliranja. Samo da znate kakvu želju dobijam, hteo bih da skočim preko ograde među naše verne navijače, da podelim s njima svu radost tog trenutka za koji zajedno živimo –

FUDBALSKI TERMINATOR





Bilo mi je čudno što se Mance nije pojavio među prvima na treningu, jer  do tada nikad nije kasnio. Ovo mu je verovatno i prvo zakašnjenje, ali kobno

I DANAS U SRCIMA MNOGIH


Piše: Milica Prelević
makonda-tracker