glossy intervju

Magnifico: Prilično sam konfuzna i lenja osoba, ne volim da putujem, svuda mi je isto

0

Popularni slovenački kantautor ekskluzivno za Glossy uoči beogradskog koncerta otkriva kako hit pesmu "Pukni zoro" smatra vanbračnim detetom, kakvu su mu muziku "stavili u mozak" kad je bio mali i zašto se najbolje oseća kod kuće.

foto: Promo
foto: Promo

 

Robert Pešut, poznat kao Magnifico emotivno govori i o svom dedi koji se borio na solunskom frontu, otkriva sa kim najčešće provodi vreme i zbog čega ga majka zove Magnifico kada je ljuta.

 

Vaša muzika ima specifičan miks različitih uticaja: fanka, diska, roka, ali i dragačevske trube, kao i melodija iz špageti-vesterna. Kako ste došli na ideju da sve to spojite?

- To se jednostavno desi. Stvori se neki mutant u mozgu muzičara i onda u nekom nesvesnom delu spajate ono što je unutra zapisano. Zapisano je ono što ste čuvali još kao deca. Mozak staje do neke dvanaeste ili petnaeste godine i šta bude u njemu do tada, ostalo je. Meni su "stavili" u mozak sve jugoslovenske narodnjake koje smo slušali kući i naravno modernu i zabavnu muziku koja se nazivala šlagerima. Dosta je uticala na mene i muzika zapadnog sveta, pre svega, špageti-vestern i meksička muzika, zbog filmova koji su se prikazivali tih 70-tih i 80-tih godina, a koje sam gledao sa ocem sa velikim uzbuđenjem. Ti filmovi su bili praznik za moje oči i za moje uši.

 

„Pukni zoro“ je vaša lična karta u muzici. Jednom prilikom ste za nju izjavili da je divno kada je pesma jača od autora. Šta je to u pesmi jače od vas?

- Ako gledam pesme kao svoju decu, kako se obično mi muzikanti izražavamo, onda pustimo tu decu u svet da odu da postignu nešto ili ne. Nekada ne budu uspešna, niko ih se ne seti, a ti si mislio kako su divne . Za „Pukni zoro“ nisam ništa mislio, to je bilo “vanbračno dete“, koje je na brzinu ispalo pošto smo radili muziku za film sa Bjelogrlićem. On mi je rekao da ima taj neki “srpski patos“, a meni to nije bilo strano, jer sam iz porodice gde mi je deda bio solunac i stalno mi je pričao o tome. Međutim, kada je pesma izašla van filma , više nije bila u mojoj vlasti, a ni moje dete. To je dete odraslo, počelo da vodi ljubav sa čitavim narodom. Lepa devojka je to - moja a svačija! Dete koje sam skuvao sa svima, koje me više ne zove niti se vraća kući (smeh).

 

Bili ste jako vezani za vašeg dedu koji se borio na Solunskom frontu. Posvetili ste mu i pesmu „Pukni zoro“. Po čemu pamtite dedu i koji je najdragoceniji savet koji ste dobili od njega?

- Deda mi je bio čudan tip, ništa nije pričao. Mislim da sam ga samo pet puta u životu možda čuo da je celu rečenicu progovorio. Nije nas ni milovao, ni grlio, a ni ljubio. Ako te slučajno potapše po ramenu i pozove po imenu, to bi značilo da te mnogo voli. O njemu su mi pričali njegovi sinovi, a moji stričevi, on nikada nije ništa. Bio je tajanstven, mršav i duguljast. Na licu je imao veliku ranu.

 

Proputovali ste ceo svet . Gde ste se najlepše osećali?

- Kod kuće. Ne volim mnogo putovanja, više volim samo da sviram . Prilično sam konfuzna i lenja osoba, putovanja me užasno nervraju . Više volim da mi je svaki dan isti. Ako mi je negde prijatno, onda bude zbog ljudi, ali nije važno gde sam jer nikada ne pravim razliku.

 

foto: Promo

Kada niste na turneji , sa kim najčešće provodite vreme?

- Sa ženom i sa bendom! Moj bend i ja smo kao jedna velika familija. To me najviše i odmara i čini rasterećenim, jer mi jako znači da ne putujem sam.

 

Da li ima razlike između Roberta na sceni i van nje?

- U suštini sam to ja, nema neke velike razlike. Na bini sam doduše u lepšem izdanju, nikada me ništa ne boli (smeh) .

 

Zove li vas mama i dalje Magnifico kada je ljuta?

- Ne, jedino kada me zeza (što obožava), tako da me često zove tako. Tačno znam da je u pitanju neka fora kad mi se tako obrati.

 

Koliko često posećujete našu predstonicu?

- Beograd mi jako puno znači, najmanje jednom u pola godine ga posećujem.

 

foto: Sergej Bibić

Kakve utiske nosite iz Beograda?

- U njemu je uvek veselje. Uvek bude po koja časica više, pljeskavica više – uvek svega previše. Prilično shrvan i psihički i fizički dolazim iz Beograda svaki put kući, ali sa punim srcem.

 

15. aprila u Belexpo centru održaćete koncert beogradskoj publici. Kakva su vam očekivanja i da li možete da nam otkrijete šta nam spremate?

- Sviraću moj repertoar koji sviram u zadnjih godinu-dve, ali i napraviću pregled moje karijere. Biće mi gost Nikola Pejaković, sa kojim ću premijerno izvesti muziku iz serije „Senke nad balkanom“. Nadam se da će ljudi uživati!

 

 

makonda-tracker