Budući da je bio jedini preživeli to ga je učinilo ključnom osobom u istragama koje su usledile.
Dvadeset devet godina nakon saobraćajne nesreće u Parizu u kojoj su poginuli princeza Dajana, Dodi Fajed i vozač Anri Pol, jedna osoba koja se te noći nalazila u Mercedesu i dalje je živa.
Trevor Ris-Džouns, bivši telohranitelj koji je sedeo na mestu suvozača, preživeo je katastrofalne povrede zadobijene u sudaru 31. avgusta 1997. godine.
To što je preživeo učinilo ga je ključnim svedokom u kasnijim istragama, ali teška povreda glave ostavila ga je sa veoma ograničenim sećanjima na poslednje trenutke pre udara.
Tokom narednih decenija, Ris-Džouns je uglavnom birao život daleko od reflektora. Obnovio je karijeru u oblasti bezbednosti, ponovo se oženio i osnovao porodicu u Engleskoj. Prema novijim javno dostupnim informacijama, radio je za farmaceutskog giganta AstraZeneku i živi u Šruzberiju u Engleskoj.
Evo šta treba znati o Trevoru Ris-Džounsu, njegovom neverovatnom preživljavanju i životu 29 godina nakon smrti princeze Dajane.
Ko je Trevor Ris-Džouns?
Rođen kao Trevor Ris 1968. godine, odrastao je u okolini Ozvestrija, blizu granice između Engleske i Velsa. Pre nego što je ušao u privatno obezbeđenje, studirao je sport i biološke nauke, a služio je i u Prvom bataljonu Padobranskog puka britanske vojske, uključujući službu u Severnoj Irskoj.
Kasnije je postao deo bezbednosnog tima porodice Fajed, čiji je poglavar Mohamed Al-Fajed tada bio vlasnik robne kuće Harods i hotela Ric u Parizu.
Ris-Džouns je prvenstveno bio zadužen za zaštitu Dodija Fajeda, a ne princeze Dajane. Međutim, kada je Dajana putovala sa Dodijem, nalazila se pod zaštitom Fajedovog bezbednosnog tima.
- Moj zadatak bio je da štitim Dodija - objasnio je kasnije Ris-Džouns, dodajući da je Dajana, kada je bila sa njim, ulazila pod "bezbednosni kišobran" tog tima.
Ta razlika postala je važna nakon nesreće, kada su se pojavila pitanja o organizaciji obezbeđenja tokom poslednjih sati života Dajane i Dodija.
Šta se dogodilo noći kada je umrla princeza Dajana?
Uveče 30. avgusta 1997. godine, Dajana i Dodi večerali su u hotelu Ric u Parizu, a zatim odlučili da odu do Dodijevog stana.
Planovi obezbeđenja menjali su se tokom večeri. Ris-Džouns je kasnije rekao da je nedostatak unapred dobijenih informacija znatno otežavao zaštitu Dodija.
- Dodi je bio prava glavobolja - rekao je za emisiju "60 minuta" 2000. godine, objašnjavajući da često nije govorio svom obezbeđenju gde planira da ide.
Nedugo posle ponoći, Dajana i Dodi napustili su hotel u Mercedesu kojim je upravljao Anri Pol. Ris-Džouns je sedeo pored njega na mestu suvozača, dok su Dajana i Dodi bili na zadnjem sedištu.
Fotografi su pratili vozilo kroz Pariz. Oko 00.23 časa Mercedes je udario u stub u tunelu Pont de l'Alma.
Dodi Fajed i Anri Pol poginuli su na licu mesta. Dajana je prevezena u bolnicu Pitie-Salpetrijer, gde je umrla nekoliko sati kasnije. Ris-Džouns je preživeo.
Teške i razorne povrede
Ris-Džouns je zadobio izuzetno teške povrede. Lice mu je bilo višestruko polomljeno, a imao je i ozbiljne povrede glave i grudnog koša. Hirurzi su obavili dugotrajne rekonstruktivne operacije, navodno koristeći njegove fotografije snimljene pre nesreće kao vodič.
Povrede su uticale i na njegovo pamćenje. Psihijatar dr Moris Lipsidž, koji je učestvovao u kasnijoj istrazi poznatoj kao Operacija Pedžet, izjavio je da se Ris-Džouns sećao samo ulaska u Mercedes i odlaska iz hotela Ric, ali praktično ničega pouzdanog nakon toga.
Ris-Džouns je u početku govorio o fragmentarnim sećanjima koja je opisivao kao "prozore sećanja". Međutim, stručnjaci su kasnije upozorili da nije moguće utvrditi da li su ti bljeskovi stvarna sećanja ili rekonstrukcije nastale na osnovu informacija koje je kasnije saznao.
Da li je bio vezan pojasom?
Dugo je kružila priča da je Ris-Džouns preživeo zato što je jedini bio vezan sigurnosnim pojasom. Zvanične istrage nisu potvrdile tu tvrdnju.
Operacija Pedžet, istraga Metropolitenske policije o teorijama zavere vezanim za Dajaninu smrt, zaključila je da nijedan od četvoro putnika nije bio vezan u trenutku sudara, uključujući i Ris-Džounsa.
Istražitelji su odbacili i teoriju da je upravo pokušavao da veže pojas.
Njegovo preživljavanje najverovatnije je rezultat spleta okolnosti, uključujući njegov položaj u vozilu i aktiviranje vazdušnog jastuka na mestu suvozača.
Zašto je postao deo teorija zavere?
Kao jedini preživeli, Ris-Džouns našao se u središtu brojnih spekulacija. Mohamed Al-Fajed javno je osporavao zvanična objašnjenja smrti svog sina i princeze Dajane, promovišući tvrdnje o zaveri.
Nemogućnost Ris-Džounsa da se seti nesreće postala je deo tih tvrdnji.
Kasnija istraga nije pronašla nikakve dokaze da se on tajno seća nesreće niti da su britanske bezbednosne službe učestvovale u pisanju njegovih memoara.
Sam Ris-Džouns odbacivao je teorije zavere.
- Ja to smatram jednostavno nesrećom koja je mogla da bude izbegnuta - rekao je za "Ajriš tajms" 2000. godine.
Uzrok nesreće pripisao je Anriju Polu, koji je vozio nakon konzumiranja alkohola, kao i prevelikoj brzini, nazivajući događaj "običnom saobraćajnom nesrećom izazvanom alkoholom i brzinom".
Osećaj moralne odgovornosti
Preživljavanje nije značilo da je Ris-Džouns emocionalno prošao bez posledica.
U intervjuima povodom objavljivanja memoara "Priča telohranitelja: Dajana, nesreća i jedini preživeli" 2000. godine, otvoreno je govorio o teretu koji nosi.
Za magazin People rekao je da oseća "neku vrstu moralne odgovornosti", jer je njegov posao bio da štiti Dodija i njegovu gošću.
- Oni su umrli tokom moje smene - rekao je. - To će me pratiti do kraja života.
Ipak, nije dozvolio da ga ta tragedija potpuno definiše.
- Ja sam mnogo više od jedne saobraćajne nesreće - rekao je za Gardijan 2000. godine.
Do tada se fizički oporavio u impresivnoj meri i čak se vratio igranju ragbija.
- Nemam apsolutno nikakvog razloga za žaljenje. Veoma sam srećan čovek - izjavio je.
Zašto je napustio porodicu Fajed?
Posle višemesečnog oporavka, Ris-Džouns se nakratko vratio poslu u organizaciji porodice Fajed.
Međutim, saradnja nije dugo trajala. Napustio je posao 1998. godine, navodeći da su postojale tenzije zbog očekivanja Mohameda Al-Fajeda da bi trebalo da se seti više detalja o nesreći.
Takođe je odbio da javno podrži teorije zavere koje je Al-Fajed zastupao.
Dve godine kasnije objavio je svoju priču u knjizi napisanoj zajedno sa Mojrom Džonston.
Čime se bavio posle Dajanine smrti?
Ris-Džouns se vratio profesiji koju je najbolje poznavao.
Tokom godina povezivan je sa poslovima bezbednosti za Ujedinjene nacije i kompaniju Halibarton, pre nego što je izgradio uspešnu korporativnu karijeru u oblasti bezbednosti.
Prema novijim izveštajima i javnom LinkedIn profilu, Trevor Ris iz Šruzberija radio je u AstraZeneki.
Profil ga opisuje kao iskusnog rukovodioca za korporativnu bezbednost specijalizovanog za bezbednosne strategije, upravljanje krizama, zaštitu rukovodilaca i istrage.
Navodi se i da je bio globalni direktor bezbednosti AstraZeneke, nakon što se kompaniji pridružio 2017. godine kao direktor globalne bezbednosti.
Da li je oženjen i ima li decu?
Ris-Džouns se 1995. godine oženio Su Džouns. Rođen kao Trevor Ris, spojio je svoje prezime sa njenim i postao poznat kao Trevor Ris-Džouns.
Taj brak se kasnije završio, a on je profesionalno ponovo počeo da koristi prezime Ris. U februaru 2003. godine oženio se učiteljicom En Skot na privatnoj građanskoj ceremoniji u Velšpulu u Velsu.
- Venčanje je bilo malo i privatno okupljanje porodice i prijatelja - naveli su tada njegovi advokati.
Prema dostupnim informacijama, Ris i Skot dobili su decu i izgradili miran porodični život u Engleskoj.
Gde je Trevor Ris-Džouns danas, 2026. godine?
Sa 58 godina, Trevor Ris-Džouns izgleda da je uspeo da izgradi uglavnom privatan život.
Poslednjih godina retko daje intervjue o princezi Dajani. Njegovo javno prisustvo više je povezano sa karijerom nego sa noći koja ga je učinila poznatim širom sveta.
Zbog toga njegov život danas izgleda potpuno drugačije nego u mesecima neposredno nakon nesreće.
Više od četvrt veka kasnije, njegova mirna karijera i porodični život ukazuju na to da je u velikoj meri uspeo da ostvari upravo ono čemu je težio – život daleko od javne pažnje.