Ovaj cvet krije neverovatnu otpornost, a njegova istorija je dugačka i dirljiva.
Dan-noć kakav danas poznajemo je nastao u Engleskoj početkom 19. veka, ukrštanjem nekoliko divljih vrsta iz roda ljubičica, prvenstveno evropske divlje ljubičice Viola tricolor. Ta divlja genetika joj je podarila izdržljivost, a decenije gajenja su joj dale nestvarnu paletu boja: od tamnoljubičaste do kraljevskoplave preko žute i narandžaste do belih i gotovo crnih nijansi.
Priča o ovoj biljci počinje s njenim imenom. Na engleskom se dan-noć zove "pansy", a potiče od francuske reči "pensee" što znači misao. U viktorijansko doba, polkoniti nekome dan-noć značilo je "Mislim na tebe". Mladi parovi su mogli da ih razmenjuju kako bi izrazili osećaje koje im društvene norme nisu dale da izgovore naglas.
Vremenom, ovo cveće je postalo simbol slobodoumlja, a krajem 19. veka ga je prihvatilo i francusko Društvo slobodnih mislilaca. U hrišćanstvu su se tri boje divlje ljubičice (ljubičasta, žuta i bela) ponekad tumačile kao simbol Svetog Trojstva. Čak je i Vilijem Šekspir u "Snu ljetne noći" iskoristio sok noć-dana kao moćni ljubavni napitak.
Što se tiče same nege ove biljke, definitivno je da unosi vedrinu u dvorišta i balkone i jedan je od najotpornijih vesnika proleća i jeseni.
Njena velika prednost je što je otporna na niske temperature, a idealan je izbor za jesenje i prolećne sađenje, jer cveta kad se drugo cveće povlači.
Iako su nezahtevne, trebalo bi da se vodi računa o nekoliko stvari.
Najbolje im odgovaraju mesta na kojem ima jutarnjeg sunca i delimične hladovine tokom najtoplijeg dela dana, jer im jako poslepodnevno sunce može štetiti.
Ako ga sadite u saksije, morate da izaberete kvalitetno zemljište, a ne neko koje zadržava previše vlage i može da prouzrokuje truljenje korena.
Dan-noć voli vlažno tlo, ali ne i natopljeno. Treba da se zaliva redovno, pogotovo ako raste u posudama koje se brzo suše.
Prihranjujte ga na svake dve do četiri nedelje tečnim đubrivom.
Najvažniji savet koji bi trebalo da poslušate jeste redovno uklanjanje osušenih cvetova. Na taj način će biljka izgledati urednije, a i sva njena energija će se usmeriti na stvaranje novih pupoljaka umesto na proizvodnju semena.
A osim što će ukrasiti vašu terasu i dvorište, oni mogu da ukrase i vaš tanjir. Cvetovi ovog cveća su jestivi, blago slatkastog i travnatog ukusa, a bogati su vitaminima A i C.
Koriste se kao prekrasan i neobičan ukras za salate, dezerte, torte i koktele, unoseći dašak elegancije na svaki sto.
BONUS VIDEO
Kako izgleda „svemirska biljka“?