Mostar tog vremena nije mogao da prihvati ljubav srpskog pesnika i mlade Anke, a život je, kako su pričali Mostarci, "izravnao račune" nakon što joj je pesnik rekao da ne može da se oženi njom
Mostarski pesnik Aleksa Šantić obeležio je istoriju srpske književnosti emotivnim, ljubavnim stihovima, a imao je više velikih ljubavi.
Neke od najvećih bile su Emina i Zorka, ali nikoga nije voleo kao – Anku, onu s kojom nije mogao da bude.
Kako je zabeležio Jovan Dučić, Anka Tomlinović i slavni pesnik neizmerno su se voleli, ali im život nije dopustio da stare zajedno.
Anka Tomlinović, najveća ljubav Alekse Šantića
Porodica Tomlinović, odnosno vlasnik foto-ateljea Stjepan Tomlinović i njegovi bližnji, doselili su se početkom 20. veka u Mostar, a Tomlinovićeva ćerka Anka odmah je "zapala za oko" Aleksi Šantiću.
On ju je dugo posmatrao i rado joj prilazio i razgovarao s njom uz šetnju kad god bi se sreli, a navodno je kasnije Anka priznala da je uvek izlazila iz kuće u isto vreme nadajući se da će sresti Šantića, dok je i on sedeo u dućanu dugo čekajući da gospođica Tomlinović naiđe.
Pohvalio se Šantić da piše poeziju, a to se Anki, kao nekome ko je redovno čitao listove "Neven" i "Golub", veoma dopalo. Ne čudi zato što joj je pesnik izjavio ljubav stihovima, koji su divna uspomena na njihove susrete – pesma "Ako hoćeš".
Ako hoćeš
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu -
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela -
Da udišem miris cvijeća!
Il' ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!...
Kada je Šantić dao pesmu Anki, ona ju je vratila bez komentara i okrenula leđa pesniku, da bi se potom okrenula, sa osmehom rekla:
– A što se tiče onog ako hoćeš – hoću.
I otrčala.
Zašto se Aleksa Šantić nije oženio Ankom Tomlinović?
Početkom 20. veka bilo je u Mostaru pripadnika više naroda, koji i kada su živeli u slozi, nisu blagonaklono gledali na mešovite brakove. Zato je ljubav Alekse Šantića – Srbina – i Anke Tomlinović – Hrvatice – bila nemoguća.
Mara Šantić, pesnikova majka, navodno je odbijala da prihvati Anku kao snahu iako je devojka bila spremna da pređe u pravoslavlje zbog Alekse. Pisalo se da i je Aleksina majka jednog dana dovela sina pred ikonu Svetog Nikole i rekla:
– Ako je dovede u kuću, majka će ih mrtve dočekati. Crni pokrov će biti njihovi svatovi.
Zato je, zabeleženo je, Šantić rekao Anki da nije moguće da se venčaju, a potom dugo čeznuo i tugovao za njom. Ona se godinu dana kasnije udala i otišla u Zagreb, a pisalo se da su svatovi su na dan Ankinog venčanja prošli pored Šantićevog doma na Brankovcu, dok je on sedeo pored prozora i plakao.
Posle Anke Tomlinović, Aleka Šantić voleo je Zorku, za koju je zapisano da "ne bi ni približna Aleksinoj prvoj ljubavi". Njom je, ipak, hteo da se oženi, ali njena porodica nije prihvatila pesnika, što su Mostarci objašnjavali time da je "život izravnao račune".
– A volio je, nije da nije, ali daleko je to bilo od čiste, mirne i jednostavne ljubavi kao što nekada imaše sa svojom Ankom – pričali su.
Preminuo je od tuberkuloze 1924. godine u Mostaru.
* Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
BONUS VIDEO
Detalji iz života Laze Kostića