Sećanje na neverovatne detalje iz biografije legendarnog Predraga Živkovića Tozovca
Talenat za muziku otkrili su njegovi roditelji kada mu je bilo četiri godine, a već sa deset godina svirao je harmoniku na svadbama.
Njegov otac zvao se Svetozar, a majka Budimka. Svetozar je bio harmonikaš koga su svi poznavali po nadimku Toza.
Otuda potiče i pevačev nadimak Tozovac.
Međutim, njegovo detinjstvo obeležila je velika tragedija, smrt oca, koga, pričao je, dugo nije mogao da prežali.
U oktobru 1941. godine nemačka vojska je streljala njegovog oca, zajedno sa još nekoliko hiljada Kraljevčana. Ostao je sam sa majkom i bakom, a u više navrata je isticao kao se majka lavovski borila za njega kroz život.
Predrag je pored harmonike naučio da svira bubnjeve i trubu kako bi zaradio, a prve pesme snimio je 1965. godine.
Njegova velika popularnost počela je 1971. godine, međutim 1972. snima pesmu "Jeremija" koju tadašnje komunističke vlasti svrstavaju u četničke pesme, zbog čega je morao da se skloni kod prijatelja u Nemačku.
Kada se nakon dve godine vratio u Srbiju, vlasti su mu oduzele pasoš.
Pored toga je ostao miljenik publike i nastavio da peva svim onima koji ga vole.
Najpoznatiji je po pesmama "Tražiću ljubav novu", "Vlajna", "Jesen u mom sokaku“, "Mirjana", "Ti si me čekala", "Violino ne sviraj", "Ovamo Cigani", "Oči jedne žene", "Prazna čaša" i drugima.