Predstava se zasniva na kratkom spoju dva arhetipska teksta o ženi u današnjem društvu. Prvi je drama Smrt i Devojka IV – Jackie austrijske nobelovke, feministkinje i komunistkinje Elfride Jelinek, a drugi Arhetip Medeja – monolog za ženu koja ponekad govori Ivane Sajko, jedne od najradikalnijih i samosvojnijih hrvatskih dramskih spisateljica. Oba teksta su feministička, ali na različite načine – idu od krajnje internalizacije poželjnog ženskog ponašanja do odbijanja bilo koje ponuđene ženske uloge. Njihov kratak spoj oličen je i u podnaslovu predstave male tajne velikih figura mizoginije. Predstava zapravo kreira priču o ultimativnoj mizoginiji, koja postoji, na različite načine maskirana i u današnjem društvu.
