Da li se mastilo za tetoviranje zadržava na koži i može li da pokrene u organizmu procese kojih nismo svesni, objašnjava mikrobiološkinja dr Manal Mohamed.
Tetovaže su već dugo u trendu, ali su i to prevazišle i postale važan način ličnog izražavanja, umetnički prikaz kojim se čuvaju uspomene i obeležava nešto što nam je važno.
Uglavnom pričamo o njihovom izgledu, simbolici i nezi kože nakon tetoviranja, ali nije nevažno ni ono čemu se posvećuje daleko manje pažnje: šta se događa unutar organizma nakon što se pigment ubrizga u kožu. Naime, nova saznanja ukazuju da mastilo na koži može da pokrene dugotrajnu reakciju imunog sistema.
Istraživanja su pokazala da sitne čestice pigmenta mogu da dospeju do limfnog sistema i zadrže se u limfnim čvorovima. Reč je o važnim strukturama imunološke odbrane koje filtriraju limfnu tečnost i pomažu organizmu da prepozna i ukloni potencijalno štetne materije, među kojima su bakterije, virusi, kao i ćelije koje se ponašaju nepravilno.
Drugim rečima, mastilo za tetoviranje ne mora u potpunosti da ostane tamo gde ga je igla unela.
Organizam može da reaguje na mastilo za tetoviranje
Kad pigment dospe u dermis, odnosno srednji sloj kože, imuni sistem ga prepoznaje kao stranu materiju. Odbrambene ćelije tada pokušavaju da ga uklone, ali su čestice mastila prevelike da bi taj proces uspešno privele kraju. Zbog toga pigment ostaje u koži, što tetovažu čini trajnom, ali znači i da organizam može dugoročno da reaguje na prisustvo materije koju ne uspeva da eliminiše.
Mikrobiološkinja Manal Mohamed objašnjava da savremeni preparati za tetoviranje nisu proste boje, već složene hemijske mešavine.
– Ova mastila sadrže pigmente koji im daju boju, tečne nosače koji pomažu u raspoređivanju mastila, konzervanse koji sprečavaju razvoj mikroorganizama i male količine nečistoća – objasnila je dr Mohamed u tekstu za The Conversation u decembru 2025. godine.
Naročito je zanimljivo to što pojedini pigmenti koji se danas koriste za tetoviranje prvobitno nisu bili namenjeni ljudskoj koži.
– Mnogi pigmenti koji se danas koriste su prvobitno razvijeni za industrijske potrebe, kao što su farbe za automobile, plastika i toner za štampače, a ne za ubrizgavanje u ljudsku kožu – podseća ona.
Analize su u pojedinim mastilima otkrile tragove teških metala, među kojima su nikl, kobalt i hrom, a u retkim slučajevima i olovo. Kada se oni nagomilavaju u većim količinama, to može da bude toksično i povezano sa oštećenjem organa, neurotoksičnim efektima i povećanim rizikom od određenih oboljenja. Kod nekih ljudi ove supstance mogu da izazovu i alergijske reakcije, kao i preteranu aktivnost imunog sistema.
Crveno mastilo posebno privlači pažnju
Nisu sve boje za tetoviranje jednako povezane s neželjenim reakcijama, a Manal Mohamed objašnjava da se pigmenti u boji, naročito crveni, žuti i narandžasti, češće dovode u vezu s alergijama i dugotrajnim zapaljenskim procesima.
Tu se posebno izdvaja crveni pigment, koji kod pojedinih može da izazove uporan svrab, oticanje i pojavu granuloma, sitnih upalnih čvorića koji nastaju kad imuni sistem pokušava da izoluje materijal koji ne može da razgradi i ukloni.
Jedan od mogućih razloga za ovakve reakcije su soli metala i azo-pigmenti koji se koriste za postizanje intenzivnih nijansi, a problem može da nastane i kad su određeni pigmenti izloženi zračenju. Na primer, dugotrajno izlaganje sunčevoj svetlosti ili lasersko uklanjanje tetovaže mogu da dovedu do njihove hemijske razgradnje i stvaranja aromatičnih amina.
Laboratorijska istraživanja su povezala neka od ovih jedinjenja s genetskim oštećenjima i rakom, zbog čega su ona predmet sve većeg naučnog interesovanja.
Da li tetovaže povećavaju rizik od raka?
Ovo je jedno od pitanja koje posebno zanima istraživače, ali za sada nema dovoljno čvrstih dokaza da se tetoviranje direktno može da se poveže s razvojom raka kod ljudi.
Pojedini crni pigmenti mogu da sadrže policiklične aromatične ugljovodonike, jedinjenja koja se mogu pronaći i u čađi, izduvnim gasovima i zagoreloj hrani. Neka od njih su klasifikovana kao kancerogena, što je dodatni razlog za ispitivanje dugoročnih posledica njihove prisutnosti u organizmu.
Jedna opservaciona studija objavljena krajem 2025. godine je ukazala na to da tetovirani ljudi imaju 29 odsto veći rizik od melanoma, odnosno raka kože. Ipak, druga novija istraživanja nisu potvrdila ovu vezu, pa ovaj rezultat ne treba posmatrati kao dokaz da tetovaže izazivaju maligno oboljenje.
Ko bi trebalo posebno da bude oprezan?
Osim mogućih alergijskih reakcija, stručnjaci upozoravaju i na značaj hroničnih upala koje mogu da nastanu kao odgovor organizma na pigmente. Dugotrajni zapaljenski procesi mogu, naime, da doprinesu oštećenju tkiva, a posebnu pažnju trebalo bi da obrate osobe koje već imaju autoimuna oboljenja ili oslabljen imunitet.
– Iako dosadašnji dokazi ne ukazuju na široko rasprostranjenu opasnost, sve veći broj istraživanja ukazuje na važna pitanja na koja još nemamo odgovore, a koja se odnose na toksičnost, uticaj na imuni sistem i dugoročne posledice po zdravlje – napisala je Mohamed u tekstu za The Conversation.
– Hronične upale su povezane sa oštećenjem tkiva i povećanim rizikom od bolesti. Kod osoba sa autoimunim oboljenjima ili oslabljenim imunim sistemom tetovaže mogu da budu dodatni razlog za zabrinutost – smatra ona.
Ne treba zanemariti ni mogućnost infekcija jer tokom tetoviranja igla više puta probija kožu i narušava njenu prirodnu zaštitnu barijeru, čime se povećava mogućnost ulaska mikroorganizama u organizam. Među potencijalnim uzročnicima infekcija navode se bakterija Staphylococcus aureus, virusi hepatitisa B i C, kao i ređe atipične mikobakterijske infekcije.
Zbog toga je pre tetoviranja važno proveriti higijenske uslove u tattoo studiju, sterilnost opreme i poreklo preparata koji se koriste, a deo pripreme treba da bude i razgovor sa tattoo majstorom o sastavu mastila i načinu rada. Takođe, savetuje se i da se osobe koje imaju istoriju problema s imunim sistemom prethodno posavetuju s lekarom.
Manal Mohamed podseća da tetovaže, uprkos svojoj popularnosti i estetskoj vrednosti, podrazumevaju dugotrajnu izloženost hemijskim supstancama.
– Tetovaže su i dalje snažan oblik ličnog izražavanja, ali predstavljaju i doživotnu izloženost hemikalijama – zaključila je Mohamed. – Kako tetoviranje postaje sve rasprostranjenije širom sveta, potreba za boljom regulacijom, transparentnošću i kontinuiranim naučnim istraživanjima se sve teže može zanemariti.
BONUS VIDEO
Nezadovoljni ste tetovažom? Ovako izgleda proces prepravljanja i uklanjanja