Uspešna komunikacija s detetom se gradi na međusobnom poverenju, pažljivom slušanju i spuštanju na nivo mališana, a nekad razmišljamo suviše uopšteno dok pokušavamo da saznamo kako je bilo u školi.
Jedno od najčešćih pitanja koje roditelji postavljaju deci čim se vrate iz škole glasi "Kako je bilo danas?", a neretko nas ono ne vodi nikud. Mališani uglavnom odgovore kratko: "Dobro" ili "Ništa posebno", a razgovor se neretko tu i završi... a to, naravno, ne znači da dete nema šta da ispriča. Kao što često mame i tate saznaju mnogo kasnije.
Ponekad je pitanje ovo jednostavno suviše uopšteno, preširoko, naročitoza mlađu decu koja još nisu naučila kako da prepričaju svoj dan. Stručnjaci savetuju da se, umesto toga, razmisli o tome kako pokušavamo da započnemo razgovor o školskom danu, a dovoljno je nekoliko jednostavnih promena da dete spontano počne da priča.
Budite konkretniji kad pitate dete kako je bilo u školi
Pitanja koja se odnose na određeni deo dana mnogo su lakša za odgovor od opšteg "Kako je bilo?", ističe klinička psihološkinja Dana Basu, koja savetuje roditeljima da pokušaju sa pitanjima koja detetu pomažu da se priseti konkretnih situacija.
– Volim da svojoj deci postavljam konkretna pitanja o njihovom školskom danu, što im pomaže da usmere pažnju na određene trenutke. Primećujem da im to omogućava da se lakše sete priča i trenutaka iz svog dana koje mogu da podele sa mnom – ističe ona.
Na primer, mlađe dete možete pitati "S kim si se igrao na odmoru?", "Šta ste radili na fizičkom?" ili "Šta ti je danas bilo najzanimljivije?", a kod starijih mališana i tinejdžera probajte s pitanjima poput "Šta se danas najsmešnije dogodilo?", "S kim si bio na velikom odmoru?", "Da li postoji nešto u čemu mogu da ti pomognem?"...
Pre nego što pitate dete ispričajte nešto o svom danu
Ako želite da dete priča o sebi, korisno je da mu pokažete da razgovor ide u oba smera. Umesto da odmah postavite niz pitanja, ispričajte mu neku sitnicu iz svog dana: da ste prosuli kafu, zaboravili nešto važno ili imali smešan susret.
Bivša učiteljica Elizabet Menli podseća da deca razgovor o svom danu zapravo moraju da nauče.
– Što im više govorite, bolje će razumeti kako da pričaju o svom danu. Često zaboravljamo da je i to veština koju treba naučiti – kaže ona za Parents.
Ponekad ne pitajte dete ništa
Iako roditeljima nije lako da obuzdaju radoznalost, stručnjakinja El Kvan smatra da razgovor ne mora da počne pitanjem čim dete uđe na vrata.
– Moj odgovor je: ne pitajte ništa. Bar ne na početku – kaže ona.
Školski dan može da bude naporan čak i kad se ništa loše nije dogodilo. Zato je detetu, umesto ispitivanja, bolje najpre ponuditi zagrljaj, šalu, baciti "petaka" ili se poigrati... raditi bilo šta mu inače prija. Kad se vaš mališan ili tinejdžer opusti i oseti sigurno i opušteno kod kuće, mnogo je veća šansa da će samo početi da priča.
Ne morate uvek da ga gledate pravo u oči
Za neku decu direktan pogled može da izazove osećaj da su "na saslušanju", pa je bolje započeti razgovor dok šetate, vozite se automobilom, spremate večeru ili radite nešto drugo.
– Moj omiljeni trik za navođenje dece da pričaju jeste da ne uspostavljate kontakt očima. Kontakt očima čini da se deca osećaju kao da su stavljena u centar pažnje, pa se zatvaraju i ne odgovaraju – objašnjava Varda Mejers Epštajn, urednica sajta Kars4Kids.
Drugim rečima, razgovor sa detetom ne mora da izgleda kao intervju već će ponekad mnogo prirodnije teći ako ste oboje zauzeti nekom drugom aktivnošću.
Probajte igru "dobro, loše i zanimljivo"
Jedan od načina da svakodnevno razgovaranje postane porodična rutina jeste jednostavna igra u kojoj svako kaže šta mu je tog dana bilo najbolje, šta najteže i šta mu je bilo posebno zanimljivo ili neobično.
Registrovana bihejvioralna tehničarka Grejs Pul najviše voli igru High Low Buffalo, koja može pomoći da se otvori bilo ko, a ne samo dete.
– U suštini, sednete za sto i svako kaže šta mu je bilo najbolje u danu, šta najgore i šta je bilo njegov "bizon". Bizon je, suštinski, bilo šta drugo što im je bilo zanimljivo ili nasumično i što žele da pomenu – objašnjava ona.
Umesto reči "bizon", možete da koristite bilo koju nasumičnu reč koja bi detetu bila smešna ili simpatična. U igri mogu da učestvuju svi članovi porodice, pa dete ne oseća da je igra osmišljena samo zato da bi roditelji "izvukli" informacije iz njega. Ako se ova rutina ponavlja, dete vremenom počne da doživljava porodične razgovore kao siguran prostor u kojem sme da bude iskreno.
Ne ispitujte više nego što je potrebno
U svakom slučaju, ne treba težiti tome da dete svakog dana detaljno prepriča svaki čas, mali i veliki odmor, razgovor u boravku... Mnogo je važnije da zna da ste zainteresovani za njegov svet, da ga slušate bez osuđivanja i da može da vam se obrati kada se dogodi nešto lepo, ali i kad nešto nije u redu.
BONUS VIDEO
Škola koja ima novu viziju budućnosti