Lazareva subota, u narodu poznata i kao Vrbica, jedan je od najlepših i najradosnijih praznika u pravoslavnoj tradiciji.
Obeležava se uvek u subotu, osam dana pred Vaskrs, uoči praznika Cveti, i posvećena je uspomeni na vaskrsenje Lazara Četvorodnevnog, koje je, prema jevanđelju, učinio Isus Hristos. Smatra se uvodom u najveći hrišćanski praznik, Vaskrs, i simbolizuje pobedu života nad smrću.
Ovaj praznik se posebno doživljava kao praznik dece. Prema rečima iz jevanđelja: - Pustite decu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko, pa se na ovaj dan u crkvama okuplja mnogo najmlađih.
Deca svečano obučena dolaze u hramove, noseći venčiće od vrbe na glavama i zvončiće oko vrata, što predstavlja simbol radosti, čistote i pobede života.
Vrba ima posebno značenje u ovom prazniku. Njene mlade, tek ulistale grane podsećaju na palmine grančice kojima je narod dočekao Hrista prilikom ulaska u Jerusalim. Nakon što se osveti u crkvi, vrbove grančice vernici nose kućama i čuvaju ih pored ikone i kandila, verujući da donose zdravlje i blagoslov domu.
U narodnoj tradiciji sa Vrbicom su povezani brojni običaji.
U nekim krajevima veruje se da je dobro u kuću uneti vrbu i koprivu, kao zaštitu i simbol napretka. Ujutru se odlazi na reku da se umije, a zatim se uzima kamenčić i šutira uz reči kojima se simbolično tera zlo i bolest. Takođe, bere se cveće koje se ostavlja u vodi, pa se tom vodom na Cveti ukućani umivaju za zdravlje i blagostanje.
Poseban deo praznika predstavljaju i Lazarice, devojke koje u nekim krajevima pevaju i obilaze domove, donoseći radost i dobre želje. Njihove pesme i običaji vezani su za buđenje prirode i dolazak proleća, ali i za prizivanje sreće i plodnosti.
Još jedan zanimljiv običaj jeste paljenje vatre. Oko nje su se ljudi okupljali, razgovarali i slavili, dok su mladi preskakali plamen kao simbol hrabrosti i očišćenja. Ovaj običaj imao je i društveni značaj, da okupi zajednicu i označi početak toplijih dana.
Lazareva subota nas podseća na duboku povezanost vere, tradicije i naroda. To je dan radosti, porodičnog okupljanja i posebne pažnje prema deci, ali i prilika da se očuvaju stari običaji koji svedoče o bogatom duhovnom i kulturnom nasleđu.