naboj emocija

ŽIVELA JE BEZ STEGA, ĆERKU JE DALA U DOM, A ONDA ZAVRŠILA U KOLICIMA: Životna priča Džoni Mičel ostavlja bez reči!

1

Džoan se rodila 7. novembra u provincijskom Fort Maklaudu u Alberti. Majka Mirtl bila je učiteljica pa domaćica, otac Bil vojnik, kasnije vlasnik radnje s mešovitom robom.

foto: Profimedia
foto: Profimedia

Roberta Džoan Anderson, rođena 1943. u kanadskoj provinciji, postaće svetski poznata kao Džoni Mičel, dobitnica osam Gremija, uključujući i onaj za životno delo 2002. Napisala je pesmu “Woodstock” koja je dala ime celoj generaciji i redovno se pojavljuje na listama deset najboljih kantautora 20. veka – napisao je Dejvid Jaf u tek objavljenoj biografiji Džoni Mičel pod naslovom “Lakoumna kćerka” (Reckless Daughter).

 

U HBO-ovoj seriji “Devojke” nedavno su koristili njenu numeru “Free Man in Paris”, a na dodeli Oskara 2016. otpevali su njenu “Both Sides, Now” za oproštaj s nizom velikana koji su nas te godine napustili, od Prinsa, koji je voleo Džoni, do Leonarda Koena, koji je bio njen ljubavnik.

 

"Za savremeni svet Džoni Mičel više je od ikone sedamdesetih i od pop zvezde. Ona je opevala naše tuge, naše uspone i padove. Sama više ne nastupa, ali njene ploče i dalje sviraju i trajni su dokumenti lepote i nesavršenstva. I sve dok ljudi budu slušali muziku, njena priča će biti ispričana njenim glasom, njenim čudnovatim akordima, njenim neponovljim." stilom napisao je Jaf.

 

Džoni Mičel jedno je od najvećih imena pop muzike, a njeni nadahnuti stihovi – koji kao da su organski srasli s inovativnim harmonijskim i melodijskim linijama – doneli su joj posebno mesto na sceni. Od prvog albuma “Song to a Seagull”, koji je 1968. producirao njen tadašnji ljubavnik Dejvid Krozbi, preko platinastog “Ladies of the Canyon” iz 1970. i intimnog “Blue” iz 1971, koji se smatra jednim od najboljih albuma svih vremena, sve do džez eksperimenata s velikanima kao što su Džako Pastorijus, Čarls Mingus i Herbi Henkok (koji je 2008. osvojio Gremi za album s obradama pesama Džoni Mičel u izvođenju Nore Džouns i Tine Turner, između ostalih) i poslednjeg albuma “Shine”, koji je snimila 2007, Džoni je ostala svoja, originalna i nepotkupljiva.

 

Publika i kritika ponekad su prepoznavali njen talenat, ponekad baš i ne, ali zato joj se kolege dive. Muzičari kao što su Prins, Tori Ejmos, Bjork, Eni Lenoks, Sindi Loper, Madona i Robert Plant priznali su da je nemerljivo uticala na njihov rad.

 

Danas 73-godišnja Džoni živi povučeno, boreći se s bolestima koje je prate od najranijih dana. Odavno je odsutna s muzičke scene, za koju nema previše lepih reči, upoređujući je sa septičkom jamom.

 

"Amerika je kao prerađeni sir. Sve mora biti homogenizovano. Pivo je razvodnjeno, lepotice su sve iste, muzika je homogenizovana, sve zvuči isto", razdraženo je izjavila Džoni, koja je često zaobilazila dodele nagrada koje je osvojila.

 

Jednom je odbila i ponudu da nastupi u Las Vegasu za honorar od milion dolara (“Ta pustinjska rupa poljubac je smrti za ozbiljnu muziku”, rekla je), a nije učestvovala ni na otvaranju Olimpijskih igara 2010. u Vankuveru – premda su je zvali – jer ju je tada, kako je objasnila, strahovito mučio takozvani Morgelonsov sindrom, zbog kog nije mogla ni da navuče odeću na sebe.

 

Morgelonsov sindrom je nedovoljno objašnjen poremećaj pri kojem bolesnik ima osećaj da mu po koži ili ispod nje gmižu insekti koji ga izjedaju, a smatra se da je psihičke prirode. Džoni, koja opisuje napade bolesti toliko bolnim da je mogla jedino da puzi po podu dok su joj se noge grčile, uverena je da u njenom slučaju ona ima veze s dečjom paralizom koju je preležala u detinjstvu, jer je pogađa upravo na istim mestima koja je bio zahvatio i polio.

 

Nastavak na sledećoj strani!

makonda-tracker