Biljana Šešević i Janko Tipsarević: Naša ljubav je zauvek

0
U prvom bračnom intervjuu, teniser Janko Tipsarević i njegova supruga, voditeljka Biljana Šešević, ekskluzivno za Story otkrivaju kada je otpočela njihova ljubav i kako zamišljaju slatku zajedničku budućnost
foto: Luka Šarac
foto: Luka Šarac

Bračni partneri Biljana i Janko Tipsarević koji su se na večnu ljubav zakleli u nedelju 4. jula, u ekskluzivnom intervjuu za Story otkrivaju čari svoje snažne ljubavi i anegdote sa njihove spektakularne ceremonije venčanja. Trenutak kada su se jedno drugom zakleli na večnu ljubav bio je najlepša kruna njihove petogodišnje romanse, koju popularni teniser i voditeljka emisije Vrlo važni, koja se donedavno emitovala na TV B92, neguju romantičnim iznenađenjima, ali i neprestanim izlivima nežnosti. Biljana i Janko ne kriju kako još ne nameravaju da se ostvare u ulozi roditelja želeći da još malo uživaju u neobavezujućoj bujici emocija koja ih nosi kroz zajednički život i sa osmehom na licu objašnjavaju kako im je sopstveno venčanje koje je potrajalo više od dvanaest sati i posle izlazaka u lude provode na razne tačke zemljine kugle najbolji provod na kojem su ikada bili. 

Story: Ko je bio zadužen za organizaciju venčanja?

Janko: Biljana je gotovo sve sama uradila uz pomoć glavne organizatorke Suzane sa kojom je odradila fantastičan posao.

Biljana: Osmislila sam svadbu i mesecima sama birala svaki detalj. Po prirodi sam perfekcionista pa sam otišla u krajnost i razmišljala baš o svakoj sitnici. Ali za sve možemo da zahvalimo Suzani Radović i njenoj agenciji Stem koja je našu svadbu pretočila u bajku. Imali smo veliku pomoć naših roditelja. Presrećni smo jer je sve divno izgledalo i bio je to najbolji provod u našem životu.

Story: Zbog čega ste odlučili da zabavu priredite u prigradskom naselju Jakovo?

Janko: Prijatelj Nemanja nam je dao predlog da pogledamo ovo mesto pošto se na istom venčala njegova sestra. Odmah nam se dopalo, tako da oko odabira lokacije nismo razbijali glavu.

Biljana: Htela sam da svadba bude na otvorenom prostoru i čim smo videli prostor znali smo da sve naše ideje možemo da ostvarimo na tom mestu.

Story: Vaša svadbena žurka obilovala je raznovrsnim muzičkim programom. Čija je to bila zamisao?

Janko: Hteli smo da od svega bude pomalo. Imali smo sreću sa muzikom jer su pevač Marko Žujević i njegov bend odradili neverovatan posao, ali naravno i Lepa Brena za koju su sve reči suvišne. Zahvalio bih joj i ovom prilikom, jer većeg lafa od žene nisam video.

Biljana: Hteli smo da se zabavimo uz svaku vrstu muzike, tako da smo u startu imali gudački kvartet sa klasičnom muzikom, potom Marka Žujevića koji je fenomenalan pevač i zabavljač, pevačicu Ivanu, Lepu Brenu koja je učinila da naša svadba bude nezaboravna i atmosferu dovela do usijanja. Bila sam presrećna kada je pevala hitove koje sam volela kao devojčica. Brena ima veliko srce i dušu i predivna je osoba. Imali smo i trubače, a DJ Marko je nastupio kada su svi iza ponoći poskakali u bazen uz haus muziku, dok smo jutro dočekali uz tamburaše.

Story: Kako ste izabrali žutu kao najdominantniju boju?

Janko: Jednostavno smo hteli da to bude neka letnja jarka boja.

Biljana: Najpre sam želela da imam crne detalje na svadbi, jer to daje dozu elegancije i svečanosti, a žuta boja se po mom mišljenju savršeno uklapa uz nju. Ipak, dominirale su žuta i bela boja, sa tek po nekim crnim detaljima, kao što su crna čipka i perje. Kombinovali smo žute ruže sa belim amarilisima i orhideje sa crnim peruškama i kristalima.

Story: Da li ste pravili momačko i devojačko veče?

Janko: U društvu svojih najbližih drugara, ali ništa spektakularno.

Biljana: Pošto smo se vratili dva dana pred svadbu iz Londona, nisam stigla da pravim devojačko veče jer sam htela da budem odmorna za svadbu. Muškarci se brže oporave od noćnog provoda. (Smeh)

Story: Janko, gde ste odabrali odelo za svadbu?

Janko: Pitajte Biljanu, ona me je obukla.

Biljana: Kada sam ga videla u odelu ponovo sam se zaljubila u njega, jer sam navikla da ga stalno gledam u sportskom izdanju, te je ovo bilo pravo osveženje za moje oči. Nisam htela da nosi crno i belo odelo, jer je isuviše klasično, pa sam ga zamislila u sivom, pošto mu ta boja lepo stoji i brzo smo našli savršenu odeću za njega.

Story: Na koji način ste birali burme?

Janko: Biljana ih je birala, a ja sam samo tražio da moja bude što jednostavnija.

Biljana: Burme smo naručili u jednoj juvelirnici u Valensiji, gde su specijalno napravljene po našim željama. Moja je stigla veče pred svadbu, a iz iz Španije ju je doneo Jankov fizioterapeut Mark. Iskreno strepeli smo da vulkan ne proradi pa da otkažu letove. (Smeh)

Story: Janko, hoćete li ubuduće nositi venčani prsten?

Janko: Da, ali zbog prirode posla koje se bavim i dvoručnog bekenda, odlučio sam da je nosim na lančiću oko vrata.

Story: Biljana, šta je prevagnulo da prihvatite Jankovo prezime?

Biljana: Janko uopšte nije tipičan Balkanac, vrlo je fleksibilan i popustljiv prema meni, ali izgleda da je tu crtu prikrivao do poslednjeg trenutka. Doveo me pred svršen čin i rekao mi: Znaš da se uvek oko svega dogovaramo, ali ovoga puta ja ti kažem da nema diskusije i da ti naređujem da uzmeš moje prezime. Sve bi bilo super da meni podsvest nije proradila po zaključenju braka i kada smo se upisivali u knjigu venčanih, mahinalno sam se potpisala devojačkim prezimenom. U tom trenutku to niko nije primetio, pa me je sledeći dan matičarka zvala zaprepašćena, ali smo ispravili tu zaista slučajnu grešku. Tako da se sada navikavam da se potpisujem sa Tipsarević.

Story: Biljana, kako ste se osećali kada ste se u venčanici videli u ogledalu?

Biljana: Čudno. Nikada nisam maštala o venčanici, štaviše kada sam krenula u potragu za njom, planirala sam da uzmem jednostavnu belu haljinu. Na nagovor mame i sestara probala sam raskošnu venčanicu i više nisam htela da je skinem.

Story: Janko, šta ste pomislili kada ste videli svoju voljenu u venčanici?

Janko: Iskreno, u trenutku kada ju je njen otac Aleksandar dovodio do mene, nisam smeo da je gledam, jer bih se rasplakao kao kiša.

Story: Planirate li crkveno venčanje?

Janko: Ne.

Story: Mislite li da će se nešto promeniti jer više niste u vezi nego u braku?

Janko: Sjajno mi je to, mnogo mi se sviđa što sada mogu da je oslovljavam sa ženo moja.

Story: Gde ćete i kada ići na medeni mesec?

Janko: Krajem godine najverovatnije ponovo na Maldive.

Story: Razmišljate li o potomstvu?

Janko: Još ne.

Biljana: Nije lako roditeljima koji su iz teniskog sveta zbog stalnih putovanja. Često pričamo o tome, ali ne planiramo decu još nekoliko godina. Istina, Mina i Nenad Zimonjić su divan primer i kad god vidimo njihove  blizance oduševimo se, a Janko bi se sa njima igrao do besvesti.

Story: Umete li često da jedno drugom kažete volim te i koliko vam te reči znače?

Janko: Ponekad i previše to izgovaram, ali ljubav se dokazuje delima i postupcima, a ne rečima.

Biljana: Iako je pokojni pesnik Duško Radović govorio: Reči ne treba trošiti, a nas dvoje smo tu veliki rasipnici. Ipak, dela imaju najveću vrednost.

Story: Gde ćete nastaviti da živite?

Janko: Za sada u Beogradu.

Story: Janko, koliko vam znači kada vas Biljana prati na turnirima širom sveta?

Biljana: Mnogo, njena podrška mi u u svakom pogledu daje mir na terenu i sreću van njega.

Story: Da li vam je teško palo to što ste  odmah posle venčanja morali da se razdvojite, budući da je Janko otputovao na Dejvis kup u Split?

Janko: Da. Želeo sam da to bude drugačije, ali zbog učešća Srbije na Dejvis kupu, morao sam već sledećeg dana ujutru u 10.30 časova da napustim naš apartman.

Story: Kako je izgledao vaš prvi susret?

Janko: Bilo je veoma duhovito. Biljana je radila za novosadsku televiziju Delta i došla je u dvoranu Spens u Novom Sadu kako bi uzela izjave od nekih reprezentativaca, između ostalog i mene. Desila se smešna situacija kada me je pitala: Koja je poslednja knjiga koju si pročitao, a meni je stao mozak i jednostavno sam prećutao pitanje. Ona je kao dobra devojka kasnije to tako izmontirala da se u potpunosti vidi moje ćutanje i tada sam znao da ću se oženiti njome. Šalim se. (Smeh)

Biljana: Sećam se da me je to toliko nasmejalo. Pošto se hvalio da mnogo čita, kada sam ga pitala koja je poslednja knjigu koju je pročitao on je ćutao bez preterivanja dva minuta i nije mogao da se seti. Ja sam ga namerno pustila, jer mi je bio simpatičan, pa me je zabavljalo da ga držim malo na mukama. Veoma se smotao i totalno izgubio dok je razgovarao sa mnom. Bio je sladak i drag pri tom upoznavanju.

Story: Šta vas je navelo da pomislite kako ste idealni jedno za drugo?

Janko: Ne postoji samo jedna stvar. Niz njenih postupaka naveo me je da je zavolim, a kasnije i donesem odluku da želim kraj nje da budem do kraja svog života.

Biljana: Mnogo toga, a kada bih krenula da nabrajam zauzela bih i oglasne prostore. (Smeh)

Story: Koje osobine su vas posebno oduševile kod onog drugog?

Janko: Jednostavno sve.

Biljana: Kod njega volim to što me stalno zasmejava, iako on nekada ne voli da to čuje. Ali to je jedna od njegovih najbitnijih osobina jer mi se čini da mi osmeh nikada ne silazi sa lica.

Story: Kada ste otpočeli vezu?

Janko: Ne znam tačno, ali mislim da je najpribližnije negde sredinom februara 2006. godine.

Biljana: Ovo je najteže pitanje koje ste mogli da nam postavite jer ni sami ne znamo od kada da računamo našu vezu. S obzirom na prirodu posla kojom se bavi, u početku smo se retko viđali i naša komunikacija se uglavnom svodila na razgovor putem MSN i Skaypa. Dugo vremena mu je trebalo da me ubedi da možemo da budemo zajedno uprkos kilometarskoj i vremenskoj udaljenosti.

Story: Po čemu je vaša romansa drugačija u odnosu na one prethodne u kojima ste bili?

Janko: Toliko smo dugo zajedno da sam zaboravio osobine drugih žena.

Biljana: Definitivno zato što je potpuno prirodan, nesebičan, neopterećen i veoma duhovit.

Story: Jeste li ljubomorni?

Janko: Ljubomora je prisutna, ali verujte nikada se za ove četiri i po  godine nismo posvađali zbog toga.

Biljana: Prirodno je da gde postoji ljubav postoji i ljubomora, ali je bitno da je ona u granici normale, da ne sputava i ne oterećuje drugu polovinu. Ako je pomalo prisutna, to je zdravo osećanje.

Story: Da li svaki problem rešavate razgovorom ili umete i da se naljutite jedno na drugo?

Janko: Biljana je ta koja odmah želi da reši problem, a ja se ponekad ljutim bez potrebe. To je jedna od njenih najboljih osobina i mnogo je volim zbog toga.

Biljana: Nemam energije i vremena da se svađam i kod mene je sve crno ili belo.

Story: Ko se prvi povuče kada dođe do nekog nesporazuma?

Janko: Ja, jer ne želim da gubim vreme sa svojom suprugom oko kojekakvih gluposti.

Biljana: Izjednačeni smo.

Story: Umete li jedno drugom da priređujete iznenađenja?

Janko: Umemo, ali sam više praktičan tip.

Biljana: Obožavam da mu priređujem iznenađenja.

Story: Kako ste odlučili da 14. novembra prošle godine zaprosite Biljanu na Maldivima?

Janko: Posle nekog vremena znao sam da je ona žena mog života i jednostavno su mi se zalazak sunca, crveno nebo i šetnja na plaži učinili kao najbolje moguće mesto na svetu za takav čin.

Story: Kako ste se osećali kada vas je Janko zaprosio?

Biljana: Taj trenutak bio je najromantičniji u mom životu jer je Janko sve osmislio kao iz bajke i učinio da se osetim kao princeza. Bilo je savršeno.

Story: Jeste li se dvoumili oko toga da li će Biljana izgovoriti da?

Janko: Postojalo je malo nervoze, ali ne zbog toga što sam mislio da će me odbiti.

Story: Kako ste birali verenički prsten i da li vam je neko sugerisao kakav da kupite?

Janko: Oko odabira nije bilo dileme, mada mi je brat Veljko pomogao da nađem to što sam tražio.

Story: Koliko dobro poznajete jedno drugo?

Janko: Isuviše.

Biljana: Neverovatno se dobro poznajemo, često se šalimo kako nema potrebe da pričamo jer je dovoljno samo da se pogledamo i znamo šta ovaj drugi misli. Vrlo smo slični, a nekada je to zastrašujuće.

Moni Marković

makonda-tracker