Ivana Jovanović: Plašim se da rodim drugo dete

40
Glumica Ivana Jovanović otkriva kako je prebrodila traumu kada je nakon porođaja zamalo ostala nepokretna, priča na koji način podgreva strast u braku i zašto svom sinu ponekad dozvoljava da prekrši neka pravila
foto: Vladimir Šporčić
foto: Vladimir Šporčić

Dvadesetdevetogodišnja glumica Ivana Jovanović polako se navikava na popularnost koju joj je donela glavna rola u TV seriji Greh njene majke koja se emituje na RTS-u,  ali se time ne opterećuje. Umesto pomodarstva i visokih zahteva, zvezda hit pozorišne predstave Neki to vole vruće, izabrala je da kada ga završi, posao uvek ostavi po strani i opušteno uživa u malim stvarima koje je čine istinski srećnom. Uz supruga Nemanju Čuturila i sina Viktora, koji čine njen mali svet, Ivana preživljava sve nedaće, a njihovi zajednički momenti, kako kaže, podsećaju na pravu porodičnu zabavu u kojoj je skoro sve dozvoljeno. Iskustvo joj je donelo i saznanje da kroz život ide s osmehom na licu, s kojim je uspešno prebrodila veliku traumu nakon rođenja sina jedinca, kada su joj grubom lekarskom greškom polomljena tri pršljena, zbog čega je dugo bila prikovana za krevet. Surovu borbu prihvatila je odlučna da iz nje uzađe kao pobednik, a lične životne bitke donele su joj hrabrost, ali i mir koji ne može da naruši ni velika i iznenadna popularnost. U iskrenom intervjuu za Story,  Ivana priča o tome kako gaji svoj sedmogodišnji brak prepun strasti i zbog čega sinu ne želi da podari brata ili sestru. 
Story: Već sedam godina ste u srećnom braku, a pre toga dve godine zabavljali ste se sa sadašnjim mužem. Čime vas je osvojio?

- Nemanja je našao poseban ključ za mene, a ni ja ne znam kako je to uspeo i, evo, zadržao me je pored sebe.
Story: Smatrate li da ste se mladi udali i ostali uskraćeni za neke devojačke avanture?

- Mnogi mi kažu da sam sve u životu uradila pre vremena. Kao trinaestogodišnjakinja izlazila sam u klub Industrija na tehno žurke, sa šesnaest bavila se manekenstvom, a u osamnaestoj počela da živim sama. Krenula sam u školu ranije i fakultet sam upisala na drugoj godini srednje dizajnerske škole. Živela sam punim plućima, a to i dalje radim. Život počinje tek kada ste voljeni. Ne mislim da ljudi u brak treba da uđu tek kada prožive neke stvari u životu jer je najlepše živeti sa leptirićima u stomaku. Našla sam osobu koja je sklona ludovanju isto koliko i ja pa nam brak nije ni nalik onim konzervativnim supružničkim zajednicama.
Story: Pamtite li trenutak kada ste u jednom beogradskom kafiću uspoznali supruga?

- Tog dana u Narodnom pozorištu saopštili su mi da sam dobila ulogu Ofelije. Imala sam samo osamnaest godina i to je za mene bila velika čast. Otišla sam sama u kafić kako bih popila kuvano vino i došla sebi. Prišao mi je i ne mogu da kažem šta mi je tačno rekao jer nije za javnost, ali kaže da je na meni najpre primetio grudi, a ja njegove plave oči. Bili smo klinci i oboje glumili uobraženost. Nisam želela da me otprati do kuće, a on nije hteo da mi ostavi broj telefona. Narednih godinu dana pogledom smo tražili jedno drugo po gradu, ali to se nije desilo sve do jedne večeri kada smo se konačno opet sreli u Skadarliji i od tada živimo zajedno.
Story: Vaš muž se bavi arhitekturom. Ima li  razumevanja za vaš posao?

- Nas dvoje jedino ne tolerišemo dosadu i tihu muziku, a za sve ostalo imamo razumevanja. Kao arhitekta, on radi na određenim projektima i povremeno je angažovan. Pošto ni jedno ni drugo nemamo radno vreme, kada smo slobodni, dvadeset četiri sata provodimo zajedno i uživamo u našoj nesvakidašnjoj ljubavi.
Story: Planirate li proširenje porodice?

- Ne! Uživam u odgajanju sina Viktora, a mislim da i on uživa u pažnji. Ima prelepu sestricu od tetke Doru s kojom se često druži i ne verujem da bi mu iko drugi više odgovarao od nje za pravljenje  džumbusa.
Story: Da li je razlog zbog čega ne želite više dece i činjenica da ste vi jedinica?

- Moguće, jer nikada nisam želela da imam brata ili sestru. Uvek sam uživala u pažnji i mislim da je tako i sa mojim sinom.
Story: Nakon porođaja, suočili ste se s istinskom životnom dramom, budući da su vam bila polomljena tri pršljena.

- Nakon porođaja, lekari su mi rekli kako je trebalo da me porode carskim rezom. Ipak, nisu to uradili i napravili su grešku. Viktor je bio velika beba od četiri i po kilograma. Bila sam pod epiduralnom anestezijom i nisam osećala donji deo tela. Pošto ne podnosim bol, čak sam i sama sebi pojačavala anesteziju, pa nisam osećala kontrakcije. Doktor je želeo da pogura bebu i laktom mi je pritisnuo stomak, ali očigledno je to uradio tako jako da su mi pukla tri pršljena. Nisam ni znala za to sve dok nije prošlo dejstvo anestezije.
Story: Jeste li se plašili da nikada više nećete prohodati?

- Nisam, jer uvek pozitivno razmišljam. Jedino sam se plašila da na sceni neću moći da radim sve ono što sam ranije mogla. Tokom oporavka, stalno sam pitala lekare da li ću moći potpuno da se vratim poslu. Sada je sve u redu, oporavila sam se, a i nemam ožiljak, što mi je, kao i svakoj ženi, veoma važno.
Story: Kada ste napravili prvi korak posle tog nemilog događaja?

- Posle nekoliko meseci oporavka, prvi put sam samostalno krenula ka svom sinu Viktoru, a drugi korak je bio ka pozorištu.
Story: Koliko vam je suprug pomagao tokom lečenja?

- Mnogo mi je pomagao i sve je radio za mene kako bi mi olakšao. I danas ponekad čuva Viktora, a nekad i Viktor njega (smeh). Tih meseci trpela sam neverovatne bolove i moguće je da je i to razlog zbog kojeg više ne želim da rađam jer sam prošla kroz neverovatnu situaciju.
Story: Da li biste svom izabraniku oprostili prevaru?

- Ne, jer smatram da ako se dvoje ljudi više ne vole, ne treba ni da budu zajedno. Prevara znači neprijateljstvo, a to ne sme da postoji u vezi dvoje ljudi. Do sada nisam imala takvo iskustvo, ali neverstvo nikada ne bih oprostila.
Story: Gradite li sa sinom drugarski odnos ili onaj prepun poštovanja?

- Nisam rob tuđih recepata i pravila. Karakterom dosta liči na mene, uporan je, a između ostalog nasledio je i moje pravilo: Ono što se sme, uvek se sme, ono što se ne sme, ponekad se sme.
Story: Svojevremeno ste se u medijima predstavljali kao Ivana Viktor. Zbog čega ste sinovljevo ime upotrebljavali kao svoje prezime?

- To prezime sam dodala zato što su na početku moje karijere bile tri glumice Ivane Jovanović pa sam želela da se izdvojim. Ime mog sina dodala sam uz svoje zato što je to za mene najlepše ime na svetu. Mada, sada mi je svejedno kako će me potpisivati.
Story: Budući da ste imali naporna snimanja, koliko teško vam je pala razdvojenost od sina? 

- Poslednjih godina životni tempo je generalno ubrzan pa verujem da svi roditelji imaju manje vremena da budu sa svojom decom, što je slučaj i sa mnom, ali sve to i radimo za njih.
Story: U seriji Greh njene majke igrate Nedu koja svom voljenom oprašta to što je uzrokovao smrt njene majke. Mislite li da biste i sami mogli da oprostite takav greh?

- Neda i ja nemamo mnogo sličnosti i baš sam zato uživala igrajući tu smernu devojčicu kako bih se malo odmorila od sebe same. Ali, i sama uvek praštam, kao što ni ja nisam bezgrešna, a nekada me upravo gresi inspirišu. Ne vidim ništa loše u greškama jer nekada se kroz njih slučajno dese prave stvari. Moji najbliži prijatelji su brižno izabrani i beskrajno su šarmantni, a takvima je lako praštati. Egocentrično je i neinteligentno fokusirati se na greške koje je neko počinio prema nama, pored svih drugih lepih stvari. Salvador Dali je rekao da je život trenutna pojava i da je smešno shvatati ga ozbiljno, a ja se slažem s njim. Uostalom, bilo bi dosadno da je sve savršeno.
Story: Kako se nosite s novostečenom popularnošću? Mislite li da može da vas iskvari?

- Ne, može da me promeni neki pojedinac, ali masovna pomodna misao nikad. Ne smatram da sam previše popularna, smešni su mi ljudi koji se pod uticajem slave izmene i pretvaraju da su nešto što nisu. S takvima ne mogu da provedem više od nekoliko sekundi jer su mi naporni. Nemam komplekse te vrste i slava mi nije bitna.
Story: Budući da od punoletstva živite sami, da li su vam bliski kućni poslovi?

- Ne i ne znam nikoga ko to voli. Nisam završila fakultet da bih bila spremačica. Ponekada napravim večeru, ali ništa nije obavezno osim smeha i ludovanja, zbog čega se Nemanja i zaljubio u mene. Imamo pomoćnicu koja se bavi tim poslovima, a ukoliko ona ne stigne, muž se prihvati spremanja (smeh). Mnogo sam kvalifikovanija za pravljenje nereda nego reda.

Ksenija Konić

makonda-tracker