Vesna Zmijanac: Želim da se zamonašim (ceo tekst)

0
Čuvena pevačica Vesna Zmijanac otkriva zašto se zauvek oprostila od telesnog kontakta sa muškarcima i kako će nakon što ćerki Nikoliji pomogne da izađe na put, pronaći svoj mir u molitvi i večnoj tišini
foto: Luka Šarac
foto: Luka Šarac

Nekada nestašna cura, a od početka osamdesetih velika folk zvezda, pedesettrogodišnja Vesna Zmijanac završila je kurs daktilografije i potom živela i radila kod majke Kovine u Beču. Tamo je pevušila po kafanama i upoznala Šabana Šaulića koji joj je predložio da snimi svoj prvi singl. Godine 1981. lepa Vesna debitovala je kao još neafirmisana pevačica u estradnom filmu Sok od šljiva, što je bila njena ulaznica za najpoznatiju diskografsku kuću PGP RTB za koju je godinu dana kasnije snimila prvu ploču. Jedna od najfatalnijih pevačica ukrala je srce brojnim poznatim muškaracima među kojima su harmonikaš, aranžer i kompozitor Miroljub Aranđelović Kemiš i bivši funkcioner SPS-a Milorad Vučelić. Udala se za Vladu Jovanovića, koji je u to vreme bio šef marketinga PGP  RTB-a, sa kojim ima dvadesetogodišnju ćerku Nikoliju. Ipak, godine napornog rada ostavile su trag na Vesninoj duši i telu. Sve ono što joj je godinama predstavljalo uživanje, odjednom se pretvorilo u mrak iz kojeg je pobegla na planinu Bukulju nedaleko od Aranđelovca. Od nekada burnih veza oprostila se bez imalo poteškoća, osetivši da više ne želi fizičke kontakte sa muškarcima. O tome kako se okrenula Bogu i rešila da otpočne život daleko do vreve, poroka i hedonističkog života, Vesna prvi put iskreno govori za Story. 
Story: Šta ste izgubili, a šta dobili samovanjem na Bukulji?

- Ništa nisam izgubila, jer u tom samovanju nisam patila. Odlučila sam da budem sama kako bih preispitala sebe i procenila kako sam radila neke stvari u svom životu. To je bio jedini način da nastavim mudro dalje jer je život postao toliko ubrzan da ukoliko ne ukočite na vreme, sigurno srljate u ambis.
Story: Koliko vam je bilo teško da prekinete pređašnji mnogo burniji način života?

- Nije mi bilo teško jer sam postala svesna da ni telom ni duhom ne mogu dalje. Povukla sam se, odmorila i razlučila neke stvari. Sada sam sigurna da je potrebno osamljivati se. Odmorila sam se i fizički, psihički, mentalno i duhovno. Zamaraju me jedino dosadni i nekreativni ljudi, kao i oni koji pričaju samo da bi pričali. U odnosu na Bukulju i Beograd me zamara.
Story: Mnogo se priča o vašim odlascima u Varnu, gde se podvrgavate detoksikaciji organizma. O kakvim je tretmanima reč?

- U Varni moja prijateljica dr Emilova u okviru svog hotela ima i centar za detoksikaciju organizma. Ona mi određuje ishranu na bazi voća jer gladovanjem čistimo organizam i lečimo se sprečavajući gomilanje toksina u organizmu i stvaranje tumora. Ali, tamo niko ne dolazi u poodmakloj fazi narušenog zdravlja, već isključivo radi prevencije raznih bolesti i skidanja kilaže.
Story: Jeste li probali još neke metode mršavljenja?

- Sve sam probala. Makrobiotika je najbolja za skidanje kilaže, ali moj problem je što volim da jedem pa preterujem i sa makrobiotičkim sastojcima. Recimo, integralne špagete sa povrćem jedem u količinama većim nego što to zahteva makrobiotički izbalansirani tanjir. Pre petnaestak godina kada sam izgledala najpoželjnije, nije mi hrana bila potrebna za uživanje. Sve što tada sebi nisam imala vremena da priuštim, radim sada, pa volim da kuvam, jedem, bavim se kućnim poslovima ....
Story: Kada ste osetili da vaše telo i duh ne mogu da izdrže tempo kojem ste godinama bili izloženi?

- Desilo se to na vrhuncu moje slave, negde pred početak rata na prostoru bivše SFRJ. Tada mi je bio potreban autoritet, koji bi mi pomogao da zakočim, a ja ga nisam imala. Jedino u čemu sam poštovala svoje telo jeste to što sam vodila masere sa sobom i usred turneje pomerala poneki koncert da malo predahnem.
Story: Da li se dešavalo da ne možete bez alkohola?

- Nikada mi se nije desilo da baš ne mogu bez alkohola. Ono što radim nikada ne krijem i zbog toga je u novinama stvarana drama. Ako mi se pije konjak, ja ću ga piti, ali neću u tašni kriti flašice sa alkoholom. Kada počnem da pijem, nazdravljam svima koji se nalaze u blizini.
Story: Je li vam se dešavalo da zaređate sa provodima i opijanjem?

- Nisam imala sreću da zaređam sa provodima i opijanjem jer alkohol zna lepo da opusti i bude pozitivan. Jedna, dve ili pet čaša nekog pića oduzme vam taman toliko pameti da vas uspori. Meni to može da se desi dva dana zaredom, a ako se ponovi trećeg, nastaje problem jer postajem usporena i ne mogu da mislim. U tim situacijama ne mogu umno da rasuđujem pa osećam kajanje ili stvari obavljam sa blagom nesigurnošću. To sebi ne smem često da dozvoljavam jer moj posao podrazumeva odgovornost i tačnost. Mamurluk mi je bezveze i ne prija mi.
Story: Jeste li nekada u pijanom stanju uradili nešto zbog čega se kajete?

- U takvim situacijama sam vrlo galantna. Ne kajem se ni zbog čega, ali činjenica je da sam potrošila mnogo para koje su mogle imati i konstruktivniju namenu.
Story: Mislite li da imate problem sa alkoholizmom?

- Ne, ali imala sam problem dosade kada nema društva i kafane.
Story: Da li imate veću potrebu za pićem kada ste sami?

- Ne, jer se u društvu najbolje i jede i pije.
Story: Kako ste izdržali sve naporne radne godine, a da ne posegnete za korišćenjem psihoaktivnih supstanci, kao što to rade mnoge svetske zvezde?

- Nisam imala prilike da dođem u dodir sa takvim supstancama zato što je moj karantin pred koncert bio oštriji od ovog koji imaju fudbaleri. Bila sam pod nadzorom cele ekipe, a nije ni bilo lako doći do droge. Pogotovo je nama narodnjacima korišćenje droge bilo van pameti. Ne može se pod narkoticima i alkoholom imati stepen odgovornosti koji sam ja imala na svojoj turneji, a morala sam stalno da budem svesna. Kasnije kada sam se malo opustila, počeli su da mi prebrojavaju čaše konjaka koji volim da popijem.
Story: Da li vas je pogađalo to što su vam pojedinci brojali čaše?

- Ne može da me pogodi laž, pogađalo me je to što ne pišu istinu, jer nikada nisam krila da pijem, ali nisam ni alkoholičar, niti sam od opijanja padala u nesvest. Svesna sam svega što radim i ne krijem to. Zbog toga što godinama nisam davala intervjue, slikali su me u nezgodnim pozama i objavljivali svašta. Dešavalo mi se da jednog dana mogu da obučem haljinu od pre dvadeset godina, a sutradan kada se najedem i oteknem ne mogu da uđem ni u široku kućnu, kada bi me upravo slikali u nezgodnim pozama i pisali svašta. Sudeći po onome što se o meni objavljivalo, publika uopšte ne zna ko sam ja i kakva sam kada sam trezna.
Story: Pomaže li vam vera u Boga da sačuvate unutrašnji mir?

- Voljna odluka prethodi veri u nešto ili nekoga. Na nesreću imala sam pravi, ali najteži životni put, a  ja sam mu pristupala postepeno. Umesto da sam hiljadu puta dnevno izgovorila molitvu i posle hiljadu istih došla do molitvenog tihovanja, tokom kog vam um zaćuti, ja sam taj postupak skratila i čitajući razne knjige otišla u tihovanje. A takav put boli jer nam pomaže da shvatimo koliko je lud um svakog od nas i kuda on zapravo vodi naše telo. Mnogo mi je trebalo da shvatim taj teži put dolaska do svoje tišine.
Story: Privlači li vas monaški život?

- Da. Moj san i cilj u ovom životu jeste da se zamonašim, ali ne mogu dok ne uradim svetovne stvari koje sam započela. Dok Nikolija ne izađe na svoj životni put, ja nemam prava da odem u tišinu.
Story: Mislite li da ćete najviši stepen mira postići kada se zamonašite?

- Mi smo banalizovali značenje monaškog života. Zamonašiti se znači živeti u manastiru sa monahinjama, a one tamo rade i svakakve svetovne poslove, a to onda nije potpuna tišina. Mnogo puta sam boravila i spavala u manastirima i to lako podnosim, ali moj put je mnogo teži od samog boravka u manastiru jer podrazumeva samodisciplinu, ali ne znači biti istinski sam. Moj cilj je potpuni mir, u kojem mi niko ne naređuje, što znači da ne želim da živim ritualno: ustajem u pet na molitvu, zatim doručkujem, ručam, čistim, večeram i ponovo se pomolim pred spavanje.
Story: Kako vi onda zamišljate monaški život van manastirskih okvira?

- Tako što ću otići negde gde nema nikoga, ali otom potom. Povlačenje u tišinu znači potpuni mir bez rada, a na mnogo mesta u našoj zemlji moguće je povući se u molitveno tihovanje. Dovoljno je napraviti samo jednu kolibu i sedeti u njoj.
Story: Da li molitveno tihovanje podrazumeva i život bez muškaraca?

- Da, ali i bez mnogo čega drugog.
Story: Kako se opirete ljubavi?

- To mi je samo u početku bilo teško. Sada mi je već lako i jedva čekam da budem sama u tišini.
Story: Da li vam je teško da odbijate udvarače?

- Ne, pošto više nemam interesovanja za ljubavne veze. Trenutno može samo da postoji neka duhovna veza sa nekim ko je na visokom intelektualnom nivou.
Story: Opirete se svakom telesnom kontaktu sa muškarcima?

- Jednostavno privlačim sebi slične kojima materija nije primarna. Sa njima mogu da se družim i ćutim. Ničemu se ne opirem, to dolazi samo od sebe.
Story: Jeste li trenutno sa nekim muškarcem u duhovnoj vezi?

- Više njih je na tom putu.
Story: Imali ste navodnu vezu sa operskim pevačem Nikolom Mijailovićem. Kakav je vaš odnos zapravo?

- Nikola ima potrebu da dublje sagledava i bolje razume neke stvari od drugih. Ponekad se družimo, ali naš odnos nije na fizičkom nivou. Nas dvoje imamo slične stavove, retko ćutimo i uglavnom pričamo.
Story: Da li ste se vi zapravo razočarali u muškarce?

- Ne mogu mene muškarci da razočaraju. Sa muškim rodom sam oduvek imala dobru komunikaciju i uvek je bilo kako ja želim.
Story: Kada ste osetili da sa muškarcima više ne želite da delite postelju?

- Okrenula sam se duhovnim stvarima, iako i dalje moram da obavljam neke svetovne poslove, pre svega zbog Nikolijinog odrastanja. Nije jednostavno pratiti njeno školovanje u Atini, a uz to i ja još snimam, radim i nastupam. Ranije nisam imala vremena da se na duže vreme posvećujem nekom muškarcu jer niko nije želeo da me deli sa mojim poslovima, niti sa ljubavlju prema mom detetu.
Story: A da li vama zapravo nedostaje neko ko bi vam se u potpunosti posvetio, pratio vas u svemu što radite?

- Takvi su mi bili svi bivši i nije to ono što mi nedostaje. Zahtevno je komunicirati sa mnom na način na koji je to meni inspirativno. Moj drugar Nikola je jedan od onih kojima to uspeva.
Story: Da li zbog planiranog odlaska u molitveno tihovanje, izbegavate fizičke promene na telu, poput plastičnih operacija?

- Nemam ništa protiv da neko sebe ulepša ako je to moguće. Međutim, kada se pogledam ujutro u ogledalo, pred sobom vidim kompletnu dijagnozu svog tela. Ako na svom licu ne vidim da sam u nečemu preterala, nego ugledam sebe u lepom i zategnutom izdanju, neću znati u kakvom su stanju moji bubrezi, jetra i srce. Na licu sve piše, pa smatram da ako lažno ulepšavate ono što vam se dešava u organizmu, ubrzo dolazi do bola, a onda je kasno. Makrobiotička dijagnoza je najbolji skener i svaki dobar makrobiotičar običnim pregledom može ustanoviti šta sve fali vašem organizmu. Osim što osećam kada preterujem u bilo čemu, želim i da vidim i zato ne radim estetske operacije.
Story: Vaša ćerka Nikolija želi da otpočne muzičku karijeru u Srbiji. Podržavate li je?

- Iako ja to ne želim, to je njena želja. Kako je ni u čemu ne ograničavam, o svemu u životu odlučuje uz moju i podršku svog oca Vlade Jovanovića. Ipak, poznajem njen karakter i znam da istovremeno želi da bude i intelektualac, zbog čega smo se složile da pevanjem počne da se bavi za dve godine kada završi studije međunarodnog biznisa na američkom koledžu u Atini, a uz to već odlično govori nekoliko stranih jezika.
Story: Četvrtog januara proslavili ste 53. rođendan. Slavite li datum svog rođenja?

- To umesto mene radi moja ćerka Nikolija pa me je i ove godine dočekala sa tortom i svećicama. Čitavog života pevam na tuđim slavljima i kada moj rođendan dođe na red, već sam umorna. Zato to Niki radi umesto mene, zajedno sa porodicom mog brata od tetke sa kojim sam odrasla.
Story: Uskoro snimate maksi singl, a do kraja godine i album?

- Godinama me čeka jedna pesma kompozitora i tekstopisca Dragana Brajovića Braje koju planiram da snimim, a pre toga snimiću numeru Da mi je koja manje, koju su radili Aleksandar Kobac i Vesna Petković.

 

Nikolija Jovanović: Nisam poročna devojka

Dvadesetogodišnja Nikolija, ćerka folk pevačice Vesne Zmijanac i bivšeg direktora marketinga RTB-a Vlade Jovanovića, želi da po završetku fakulteta otpočne pevačku karijeru. Iako se sa tim ne slažu, roditelji je ne sprečavaju u želji, a izuzetno im je zahvalna što su uprkos razvodu zadržali kvalitetan odnos koji je rezultirao Nikolijinim odrastanjem ispunjenim radošću.
Story: Kako ste otpočeli pevačku karijeru u Grčkoj?

- Vlasnik dva najveće diskoteke u Atini čuo je kako pevam i pozvao me da snimim numeru na grčkom i engleskom pa sada svakog ponedeljka imam svoj polučasovni šou u najboljim klubovima. Drago mi je što sam se za taj posao sama izborila, bez mame i tate, iako imam njihovu bezrezervnu podršku. Na fakultetu mi ide odlično, a muzika mi je za sada hobi. Uskoro snimam duet sa jednim grčkim reperom, a r’n’b je pravac koji me više privlači od folk muzike. Ne želim da budem lepa, zgodna, popularna i glupa, a s druge strane ne fasciniraju me ni oni sa fakultetskim obrazovanjem jer često nemaju duha. Trudiću se da balansiram, između muzike i posla za koji se školujem.
Story: U domaćim medijima proglašavaju vas kontroverznom devojkom koju često prate skandali.

- Možda sam malo veselija nego druga deca, ali za to imam odličnu podlogu. Nisam pala ni na jednom ispitu i smatram da sam u mnogim postupcima pametnija od polovine svoje generacije. Ne drogiram se, nisam poročna i smatram da sam uzorna devojka, naročito kada je reč o obrazovanju. Sve je počelo od partyja na kome sam đuskala sa reperom 50 Cent, iako je tu bilo mnogo drugih devojaka, pompa se pravila samo oko mene. Tada sam imala šesnaest godina i da sam htela, nisam znala da uradim nešto što ne priliči devojci tih godina.
Story: Zbog čega ste izabrali da studirate i živite u Atini?

- Tamo sam često letovala sa ocem, a i Srbija mi je blizu. Beograd mi je sa šesnaest godina postao pretesan za želje i ambicije. Da sam ostala u Beogradu verovatno bih bila još razmaženija, ali su mi dve godine u inostranstvu pomogle da shvatim da život nije bajka.
Story: Jeste li zahvalni roditeljima na odnosu koji su zadržali nakon razvoda?

- Da, iako su potpuno različiti. Otac je doktor ekonomskih nauka, mama je pevačica pa ih zovem ih Noć i Dan. O ljubavnim problemima otvorenije govorim sa majkom jer tata neće da čuje za moje ljubavne jade dok ne budem verena. Nikada nisam bila ozbiljna kada je reč o ljubavnom životu, ne planiram da se skrasim dok ne završim fakultet.
Story: Nedavno su objavljene vaše fotografije koje ste uradili u Grčkoj na kojima ste nagi. Kako ste reagovali?

- Kada su te slike nastale imala sam osamnaest godina i nisam znala da će se ikada pojaviti u Srbiji, a kada se to desilo, slegla sam ramenima jer tu ne mogu ništa. Mama me je podržala i rekla mi: I ja bih se tako slikala u tvojim godinama.
Story: Kako se slažete sa sestrom i bratom, očevom decom iz drugog braka?
 - Teodora i Luka su veoma slatki i mnogo me vole, kao i ja njih i pošto su još mali i dalje se igramo autićima i barbikama.

Nikola Rumenić

makonda-tracker