Lepa Lukić: Kraljica s nemirom u grudima

2
Legenda folk muzike Lepa Lukić ovih dana se aktivno priprema za solistički koncert u Sava centru 26. aprila i kaže da i posle 42 godine na sceni još uvek ima tremu pre nego što izađe pred publiku
foto: Petar Đorđević
foto: Petar Đorđević

Kraljica narodne muzike, Lepa Lukić, prvi put će održati solistički koncert u Sava centru 26. aprila, kada će obeležiti četrdeset pet godina uspešne karijere. Lepa se na scenu vratila u punom sjaju posle jednogodišnje pauze i izdala novi album za Grand produkciju. Snimila je i duetsku pesmu Glavu gore mala sa Radom Manojlović, za koju smatra da je izuzetno dobra pevačica. Ovih dana uveliko se priprema za solistički koncert.
Story: Vaš DVD sa koncerta u Beogradu je među najprodavanijima, a uskoro ćete organizovati veliki solistički koncert na koji je vaša publika dugo čekala...
- Najmanje volim da me hvale. I kada su me proglasili kraljicom, to nije bilo moje delo, već me je izglasao narod, a krunisana sam u carskom gradu Kruševcu, zajedno sa Miroslavom Ilićem koji je izabran za kralja, i princezom Cecom Ražnatović. Napravila sam pauzu posle nastupa u Domu Sindikata, ali nikada nisam razmišljala o tome da ne pravim koncerte. Sada kada mi je izašao CD, održaću koncerte u nekoliko gradova. Srbija je zaslužila da idem u sva mesta, ali to nije izvodljivo. Danas više ništa nije isto, od solističkih koncerata nemamo neku zaradu, kao ni od prodaje diskova. Ranije sam zaradom od prodaje ploče mogla da kupim kuću za samo godinu dana.
Story: Pesme sa početka vaše karijere i danas su veliki hitovi?
- Moje stare pesme vole i deca koja nisu bila ni u planu kad su ti hitovi nastajali. Od izvora dva putića snimila sam čak 1967, a peva se i danas. I Srce je moje violina je stalno moderna pesma, ima poentu u tekstu. Ne pevam limunade, vrlo mi je važno da mi pesme traju, i odajem priznanje svakome čije su pesme opstale. Iako su mi vrata svuda otvorena, stalno snimam i dokazujem se. Priznajem samo one koji su dugo na estradi i iza kojih ima šta da ostane.
Story: Ranije ste izjavljivali da uvek imate tremu pred koncert, da li je tako i sada?
- Nemam tremu koja može da mi ugrozi rad. Izlazak na binu je velika odgovornost, ali je ta trema pozitivna i publika ne primeti. Uvek imam neki nemir u grudima, strah da li će orkestar da pogreši ili da zaboravi pesmu, da li će mikrofon da bude dobar, kakva su svetla... Kada izađem i otpevam prvi stih, više nema treme. Nisam od onih ljudi koji misle da niko ne može da se meri sa mnom. Naprotiv, uvek mislim da treba nekoga da pobedim, jer je bolji od mene. Svesna sam činjenice da znam da pevam, ali nikad nisam bila sigurna da sam najbolja pevačica. Milo mi je kada to drugi govore.
Story: Šta mislite o muzičkom takmičenju Zvezde Granda i velikom interesovanju mladih da postanu pevači u sličnim šou programima?
- Lepo je da se pruži prilika mladima. Kako bi se oni drugačije probili, kada se danas sve plaća. Ne bih komentarisala mlade pevače, ali volim da pohvalim kad neko izuzetno dobro peva. Volela bih da se uvede još jedna kategorija, takmičenje za tradicionalnu muziku, koju ja pevam već četrdeset dve godine. Stalno dobijam nagrade za očuvanje narodne muzike, a izvorne melodije najređe pevam, uglavnom za trajne radio snimke.

Ksenija Konić

makonda-tracker