Aleksandra, Vlado i Mare: Kako do muzičkog vrha

0
Sećaju li se svojih prvih nastupa? Koje greške su pravili u karijeri? Čemu ih je učilo vreme, a zbog čega su želeli da odustanu od muzike, otkrivaju Aleksandra Radović, Vlado Georgiev i Saša Milošević Mare
Foto: Nebojša Babić
Foto: Nebojša Babić

Svoje iskustvo pevačica Aleksandra Radović (37), kantautor Vlado Georgiev (35) i tekstopisac i kompozitor Saša Milošević Mare (44) odlučili su da kao članovi žirija edukuju mlade pevačke nade u takmičenju Prvi glas Srbije, čije emitovanje startuje 8. septembra na TV Prva. Troje cenjenih umetnika u razgovoru za Story pokušali su da odgovore na večito pitanje da li je u svetu muzike lakše muškarcima ili ženama, a druženje sa mladim nadama podsetilo ih je na svoje početke, strahove sa kojima su se suočavali, ali i na greške koje su pravili. Ne kriju kako su se s godinama iskustva promenili, korigovali neke svoje osobine, ostajući ipak dosledni svojim snovima.

Story: Dok gledate mlade pevače, setite li se i svojih početaka?

Aleksandra: Naravno. Uvek imam to u vidu i trudim se da zamislim kako sam na njihovom mestu, u vreme kada je neko slušao mene i procenjivao moj talenat. Sećam se svojih osećanja tada i koliko mi je sve to bilo bitno.

Vlado: ne baš, jer je tada sve bilo drugačije.

Mare: Naravno, iako nikada nisam imao preveliku želju da budem pevač.

Story: Šta smatrate početkom svoje profesionalne muzičke karijere?

Aleksandra: Festival Sunčane skale 2003. godine kada sam sa pesmom Kao so u moru osvojila drugo mesto. Na taj način sam iz sveta anonimnosti ušla u svet poznatih.

Vlado: Svoju prvu svirku za koju sam bio plaćen. To vam je kao prvi posao. (Smeh)

Mare: Rad na albumu grupe koja se zvala Rio i Mare, a koju smo činili, kao što i ime grupe kaže, moj prijatelj Branko Marković Rio i ja. Pre toga bavio sam se i nekim drugim stvarima, ali od tada isključivo muzikom.

Story: Ko vam je bio uzor u poslu kojim se bavite?

Aleksandra: Nisam imala uzore, ali postoje pevači na svetskoj sceni koje cenim, volim i poštujem pa sam želela da i moja karijera bude bez skandala, bez žute štampe, bazirana na mom glasu i dobrim pesmama.

Najvrednije savete udelio mi je gospodin Rade Pajić koji me je i vodio i usmeravao na početku karijere.

Vlado: U vreme kada sam počinjao, veoma sam cenio svoje starije kolege i učio od njih. Mnogi saveti tada su mi pomogli u daljem radu. Danas se uglavnom oslanjam na svoj utisak i ne dozvoljavam da tuđi sud bitno utiče na moj rad. Volim da čujem mišljenje ljudi različitih profila, to je kao neka mini anketa koja može da mi bude od koristi.

Mare: Na početku karijere uzor mi je bio Goran Bregović. To je čovek koji je pored sjajnih pesama od muzike napravio i ozbiljan posao.

Story: Da li su vas i zbog čega najčešće kritikovali?


Aleksandra: Najveća kritika za moje javne nastupe jeste mišljenje kako sam ozbiljna, hladna i uzdržana. Tako su me opisali upravo novinari jer sam vrlo komplikovana kada je reč o saradnji sa medijima. Biram kome ću dati intervju, šta ću - takva sam! Nastupi u javnosti nemaju neke preterane veze sa mojom privatnošću, ali to znaju samo oni ljudi koji su mi bliski.

Mare: Ako vas ne kritikuju, pa čak i ne osporavaju, znači i da ne postojite. Na dobronamerne kritike uvek sam pozitivno reagovao bez obzira na to što su ponekad bile veoma bolne za mene. One druge, zlonamerne, bile su mi vetar u leđa.

Story: Da li ste nekada želeli da odustanete?

Aleksandra: Da, i nažalost ti trenuci stalno se vraćaju. Nikako da se u ovoj zemlji nešto desi i da počnu da se vrednuju prave stvari. Zahvaljujući ljudima koji vole i cene to što radim uvek uspem da prebrodim te crne momente, pa odlučim da nastavim dalje.

Vlado: Ne, apsolutno nikad.

Mare: Bilo je toga i kod mene, ali bi me uvek, posebno na početku karijere, nešto vraćalo muzici. Pored sreće, u tome mi je najveći saveznik bila sopstvena upornost.

Story: Šta smatrate svojom najvećom profesionalnom greškom?

Aleksandra: Pojavljivanje na budvanskom festivalu sa pesmom Karta za jug.

Vlado: Ne razmišljam na taj način. Uglavnom sve posmatram iz drugog ugla. Dakle, nisam novinar, bavim se muzikom, ako me razumete...

Mare: To što je grupa Beauty Queens čekala pet godina na svoj CD.

Story: Koje svoje osobine ste korigovali?

Aleksandra: To da uvek kažem šta mislim. Ljudi ne vole da čuju istinu, a ja, sa druge strane, spadam u one koji će je uvek reći, kakva god da je, i koji su spremni da je čuju. U ovom poslu mnogi vole da vam se smeškaju, a da nakon toga pričaju iza vaših leđa. Estradna scena tako funkcioniše... Zato se trudim da to prihvatim i ne kažem uvek šta mislim, na kraju mi se to najčešće zameri.

Vlado: Nisam se mnogo promenio. Mogu da kažem kako sam se malo uozbiljio i smirio. Možda! (Smeh)

Mare: Mislim kako sam sa godinama pored upornosti naučio da koristim i strpljenje kao svog saveznika.

Story: Šta vam je popularnost donela, a šta odnela?

Aleksandra: Ne smatram da imam neki benefit od popularnosti. Da mogu da pevam na radiju ili u studiju ceo svoj život, bila bih podjednako srećna. Poenta karijere nije popularnost, nego muzika i ono što ostavljaš iza sebe.

Vlado: Za ovaj odgovor trebalo bi mi znatno više prostora, ali i vremena. Kako god, trudim se da ne merim šta mi je popularnost donela, a šta odnela. Ipak, pošto govorimo o mom poslu, a izabrao sam ga vođen isključivo osećajem ljubavi i zadovoljstva prema onome što radim, drugačije ne može biti. Nije lako, ali mogu reći kako sam se, koliko god je to moguće, navikao na sve što nosi šoubiznis i trudim se da se sa svim tim uspešno nosim. Koliko mi to polazi za rukom, najbolje znaju ljudi iz mog okruženja.

Mare: Mnogo lakšu i bržu komunikaciju sa nepoznatim ljudima, što je uglavnom pozitivno i simpatično, a trajno mi je u dobroj meri oduzela privatnost. Prihvatio sam to kao neminovnost ovog posla.

Story: Da li ste se zbog uspeha nečega odrekli?

Aleksandra: Konstantno se odričem svega. Sna, druženja sa prijateljima jer nemam vremena, odmora... Ipak, kad čujem ljude koji pevaju moju pesmu, ili na koncertu u prvim redovima vidim ozarena lica, uverim se kako je odricanje bilo vredno toga.

Vlado: Da, sigurno jesam. Skijanja, druženja, provoda, avantura...

Mare: Najviše sam se odrekao i ono malo slobodnog vremena koje sam imao.

Story: Da li je jednostavnije muškarcima ili ženama da postignu uspeh u svetu muzike?

Aleksandra: Muškarcima je, nažalost, sve mnogo lakše. Ne samo u svetu muzike, nego generalno u životu jer je ovo ipak svet muškaraca. Ako govorimo o muzici, naša publika je pretežno ženska. Ona i dolazi na koncerte, pa možda razlog leži u tome.

Vlado: Nema pravila, a zavisi i šta je krajnji cilj. Ukoliko govorimo isključivo o kvalitetu muzike, podjednako je teško svima.

Mare: U vreme marketinga i digitalnih medija, sve priče o boljoj prohodnosti muških ili ženskih pevača davno su prevaziđene. Tu više, osim onih tržišnih, ne važe nikakva pravila.

Story: Kakve utiske nosite sa audicija za drugu sezonu Prvog glasa Srbije?

Aleksandra: To je za mene novo iskustvo, budući da se ranije nikad nisam nalazila u ulozi žirija. Audicije su bile veoma naporne, ali prošle su odlično, a kandidati su super.

Vlado: Za sada sam zadovoljan kako se stvari odvijaju, interesovanje je bilo zaista veliko, tako da nije bilo jednostavno izabrati prvo 36, a zatim 24 kandidata koji ulaze u zvanični deo ovog muzičkog takmičenja.

Mare: Nakon prve faze takmičenja veoma sam zadovoljan pre svega odzivom, a onda i kvalitetom kandidata... Naravno i brojnim produkcionim poboljšanjima.

Story: Ko je po vašem mišljenju bio najstroži član žirija?

Aleksandra: Mislim kako niko nije bio strog. Svi smo želeli da pomognemo kandidatima da daju svoj maksimum. Nismo tu da izigravamo strašni sud, davali smo sugestije i nekim svojim savetima pokušali da unapredimo pevanje svakoga od njih.

Vlado: Uz ozbiljan pedagoški pristup, Aleksandra... I to je dobro.

Mare: Mislim da se po tome ne izdvaja nijedan član žirija. U pitanju su samo nijanse.

Razgovarao: Danilo Mašojević

makonda-tracker