Vanja Udovičić: Nedostaje mi buđenje u Beogradu

8
Kapiten naše vaterpolo reprezentacije Vanja Udovičić, priča kako se navikao na život u Zagrebu, kaže da je pobedio poroke ali i na koji način devojka može da ga osvoji
Foto: Dražen Kokorić, Profimedia
Foto: Dražen Kokorić, Profimedia

Retko koji profesionalni sportista ima tako trajnu formulu za uspeh na kapitenskoj poziciji reprezentacije kao vaterpolista Vanja Udovičić (29) koji predvodi srpski nacionalni tim. Tek što se pre dve nedelje vratio iz Holandije, gde se zajedno sa svojim saigračima okitio zlatnom medaljom, ponosni Beograđanin uputio se u Zagreb gde je nastavio da niže lične pobede u klupskoj karijeri koju već drugu sezonu nadograđuje maestralnim poenima u VK Mladost. U iskrenom intervjuu za Story zlatni srpski delfin otkriva da li je ikada bio blizu bračnog zaveta, ističe šta mu iz rodnog grada nedostaje i kaže da silikonske lepotice nisu njegova interesna sfera ni na jednu noć.

Story: Vratili ste se klupskim obavezama u Zagrebu. Kako su vas dočekali saigrači iz Mladosti? Jesu li vam iskreno čestitali na medalji?

- Najiskrenije su mi čestitali.

Story: Jeste li imali ikakvih neprijatnosti otkako živite u Hrvatskoj?

- Zašto bih imao neprijatnosti?

Story: Šta vam se najviše dopada u Zagrebu?

- Malvazija Kozlović, Krašove topljene bajadere i činjenica da je Beograd blizu.

Story: Da li ste do sada pali na šarm neke Zagrepčanke?

- Moram reći da svima rado izlazim u susret.

Story: Jesu li devojke u Zagrebu introvertnije od Beograđanki ili su slobodnije da vam priđu?

- Ne volim kategorizacije i klasifikacije. Nisam primetio razliku, a moguće je da nisam ni obraćao pažnju.

Story: Čime devojka može da vas zadrži kraj sebe?

- Samosvešću, integritetom i mirišljavim cipelama večne Vivienne Westwood.

Story: Nakon završenog FON-a, upisali ste master studije organizacije i marketinga na istom fakultetu. Planirate li i da doktorirate?

- Misliću o tome po završetku master studija.

Story: Suvlasnik ste firme Art communications koja je jedna od najuspešnijih provajdera bežičnog Interneta. Šta mislite o eri virtuelne ljubavne komunikacije?

- Kao izvor informacija Internet mi je prihvatljiv, a kao sredstvo virtuelne ljubavne komunikacije deluje mi uvredljivo za osobu koja misli svojom glavom.

Story: Može li komunikacija putem Interneta među partnerima koji su u vezi da smanji njihovu čežnju ili je smatrate čistom varkom koja na kraju ubija vezu?

-... 442 do Beograda… jedino umanjuje moju čežnju, a Internet ko voli nek’ izvoli.

Story: Jesu li vam uspevale veze na daljinu?

- Nekima ni na blizinu ne uspeva ono što drugi ostvaruju na daljinu.

Story: Da li i dalje smatrate da se kod muškaraca očinski instinkt budi tek onda kad postanu roditelji ili ste u međuvremenu promenili mišljenje?

- Nisam od onih koji danas govore jedno, a sutra drugo.

Story: Mislite li da je u određenim godinama kasno za brak i koje su godine po vašem mišljenju idealne za sklapanje te zajednice?

- Godine su irelevantne ako je ulog ljubav, a ne kalkulacija. Da li vi to meni nešto sugerišete?

Story: Da li vas, to što danas brakovi sve više pucaju, odvlači od pomisli da i sami izgovorite sudbonosno da?

- Tuđa iskustva ne menjaju moj koncept življenja. Poenta je u tome da ne postoje pravi i pogrešni ljudi, nego samo pogrešni za nekog i pravi za nekog drugog.

Story: Jeste li ikada bili blizu bračnog zaveta?

- Na to nemam odgovor. Još studiram!

Story: Šta je vaša najveća slabost?

- Moja najveća slabost jeste spoznaja da još ništa ne znam, ali ne bih od toga da pravim filozofiju.

Story: Šta smatrate svojim najvećim porokom?

- Ne očekujete valjda da se transparentno hvališem svojim porocima? Reći ću vam samo da sam ih pobedio.

Story: Nedavno su tabloidi bombastičnim naslovom:  Dača u vezi sa bivšom devojkom Vanje Udovičića izvestili o navodnoj vezi Danila Ikodinovića i Ivane Ukropine. S kakvim osećajem ste primili tu informaciju?

- Rezistentan sam na neistine koje promoviše žuta štampa. Ne razumem  silne pokušaje pojedinih štampanih medija da od spekulacije prave senzaciju. Stvari koje me se ne tiču, a pri tom su neistinite, nisu ni podsticajne ni inspirativne za komentar.

Story: Šta vas odbija kod neke devojke, osim nepristojnih manira?

- Odbija me glupost, teatralnost, i arogancija koja nadomešćuje inteligenciju.

Story: Šta mislite o silikonskim lepoticama? Može li takva devojka da vas osvoji makar na jednu noć?

- Na sreću ili nažalost, silikonske lepotice ni na jednu noć nisu moja interesna sfera.

Story: Jeste li nostalgični i šta vam najviše nedostaje iz rodnog grada?

- Duško Radović je budio Beograd, a meni nedostaje buđenje u Beogradu.

Story: Poznato je da pasionirano čitate knjige. Koja vrsta štiva osnažuje mentalnu snagu vaših postupaka?

- Interesovanje mi je bazirano na životima različitih naroda, na njihovim usponima i padovima, progonima i istrebljenjima, naseljavanjima i ponovnim bežanjima, opstajanju, a ne nestajanju.

Story: Iako se često protivite svrstavanju na razne liste najpoželjnijih neženja i seks simbola, i dalje ste neprikosnoveni vladar u raznim časopisima... Zbog čega vam ne imponuju takve titule i ko po vašem mišljenju, kad ih vi ne želite, treba da ih nosi?

- Jasno mi je da izazivam pažnju, ali ja sam sportista bez indicija da me deklarišu kao plejboja, seks simbol, najpoželjnijeg neženju ili, kako rekoste, neprikosnovenog vladara kojekakvih anketa. Moja misija u javnosti je da signaliziram klincima da se bave sportom, da u nekom od nas pronađu karaktere na koje će se ugledati, i što je najvažnije, postave jasnu hijerarhiju vrednosti i prioriteta u životu.

 Story: Nedavno ste postali ambasador TH satova za srpsko tržiste. Zašto ste se odlučili za taj brend?

- S obzirom na to da je TH na samom vrhu švajcarskog časovničarstva i predvodnik je u novim tehnologijama, u meni su prepoznali idealnog ambasadora zbog mojih sportskih uspeha, dostignuća i odlučnosti da kao i TAG Heuer, stalno napredujem i postižem nove uspehe.

Story: Koji sat trenutno nosite?

- Pored Grand Carrere posebno mi se sviđa i Monaco, legendarni model koji je lansirao Steve McQueen pre više od 40 godina, ako bi se moglo reći to je klasika TAG Heuer. 

Story: Šta je to što vas svakom novom pobedom reprezentacije čiji ste kapiten iznova učini ponosnim?

- Ponosan sam na resurse, frenetičnu energiju, entuzijazam i homogenost tima čiji sam kapiten.

Story: Šta vam je dominantniji utisak sa prvenstva u Holandiji: sama pobeda, vaš poen koji je o tome odlučio u finalu ili fer i sportska igra kojom ste do nje zajedno došli?

- Mišljenja sam da je najdominantniji utisak sa Evropskog prvenstva pobedničko postolje i himna Srbije.

Story: Prošle godine zadobili ste udarac na utakmici sa Španijom, ove godine na meču sa Hrvatskom. Da li na te postupke protivničkih igrača gledate kao na kukavičke činove nemoćnih ili kao na nemilosrdnu mušku borbu u bazenu?

- Sviđalo se to nama ili ne, većina ispoljava ponašanje za koje nema logičnog ili jasnog objašnjenja. Odavno sam naučio da praštam više, osuđujem manje i da ne treba da se bavim analizom tuđih postupaka već isključivo svojih.

Story: Posle udarca Samira Baraća u nos, otok je bio vidljiv i na drugim mečevima. Da li je bol sada u potpunosti prošao ili imate neke posledice?

- Dobro sam, hvala na pitanju.

Story: Kako razvijate duhovno jedinstvo u timu? Imate li neke rituale koje poštujete?

- Koncept je vrlo jednostavan, odlično funkcionišemo kao celina, imamo iste tendencije, zajednički razvijamo ideje i sve to u svrsi realizacije elementarnog cilja, uspeha reprezentacije.

Story: Jeste li najveći autoritet mlađim saigračima?

- Autoritativne ljude ne definišu samo godine i iskustvo. Dozvoljavam i mladima da budu u pravu jer je jedna od dispozicija koja je čoveku omogućila da napreduje upravo to što je shvatao da ne zna sve, nego je učio.

Story: Sa kim od momaka iz reprezentacije se privatno najviše družite?
- ...U svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo... Družim se sa svima.

Story: Kako ste provodili slobodno vreme u Holandiji? Jeste li prekraćivali vreme nekim društvenim igrama?

- Pored ispraćene rukometne fantazije i mečeva Novaka Đokovića, slobodnog vremena nije ni bilo.

Story: Gde ćete čuvati zlatnu medalju iz Ajndhovena?

- Zlato čuva mama u drugoj fioci natkasne pored kreveta u spavaćoj sobi, pošto nemamo regal.

Story: Šta je prvo što su vam majka i otac rekli nakon najnovijeg trijumfa?

- Bitni životni trenuci često ostavljaju bez reči. Roditelji su mi ponosni, a ja sam srećan što je tako.

 

 

Nikola Rumenić

 

 

makonda-tracker