Katarina Rebrača: Najteže mi je bilo da ćerki kažem istinu

6
Bivša manekenka Katarina Rebrača priča kako je izgledao njen prvi susret sa ćerkom posle skoro godinu dana razdvojenosti i koliko joj je hrabrosti bilo potrebno da svojoj naslednici objasni tešku situaciju u kojoj se zatekla
foto: Vladimir Šporčić
foto: Vladimir Šporčić

Dok čeka nastavak procesa u kojem će nastaviti da iznosi svoju odbranu od optužbe da je prisvojila 26 miliona dinara namenjenih za edukaciju žena o važnosti ranog otkrivanja raka dojke, bivša manekenka i vlasnica humanitarnog fonda koji nosi njeno ime,  Katarina Rebrača (38), vreme provodi u Beogradu koji zbog sudske zabrane ne sme da napušta. Ipak, otkako je nakon 223 dana razdvojenosti ponovo ugledala ćerku Antoniu (7,5), koja je za vreme maminog zatočeništva boravila u Americi, Rebrača ne skida osmeh s lica. U intervjuu za Story, Katarina otkriva kako se njen život odvija u danima najveće životne neizvesnosti, priznaje šta joj pruža utehu i otkriva da li je okončala jednoipogodišnju vezu sa košarkaškim trenerom Momirom Gajićem (32).

Story: Kako je izgledao vaš prvi susret sa ćerkom pre više od mesec dana? Jeste li je čekali na aerodromu?

- Bilo je veoma emotivno. Čim me je ugledala, odmah je potrčala ka meni i jedna drugu nismo ispuštale iz zagrljaja. Mislila sam da će mi srce stati od sreće i uzbuđenja. Čudan je to osećaj... Iako nismo bile zajedno više od godinu dana, čim smo se zagrlile, kao da je sve vreme koje smo provele jedna bez druge izbrisano.

Story: Da li je bilo suza?

- Naravno, ali samo radosnica.

Story: Kako ste joj obrazložili svoje odsustvo iz njenog života?

- Mislim da mi je trebalo najviše hrabrosti u životu da detetu kažem istinu: šta mi se dogodilo, gde sam bila i zašto, da joj objasnim kako su ona, istina, vera i dobra dela koja sam činila onima kojima je to najpotrebnije moji motivi da se borim do kraja.

Story: Šta vam je Antonia rekla kada ste se videle posle skoro godinu dana razdvojenosti?

- Mama, volim te najviše na svetu i neću nikada više ni minut da budem odvojena od tebe.

Story: Jeste li se plašili da je još dugo nećete videti?

- Nije prošao nijedan minut za ta 223 dana koliko sam provela u zatvoru, a da nisam razmišljala o svom detetu, ali to mi je i dalo snagu da se borim, učim, čitam i pripremam se za borbu.

Story: Kako ste je ponovo navikli na svoje prisustvo?

- U roku od sat vremena bile smo u našem svetu, pričama, maženju, poljupcima... Odnos između majke i deteta je neverovatan, instinktivno se stvara simbioza.

Story: Da li vam je rekla koliko ste joj nedostajali dok ste bile razdvojene?

- Nas dve smo svaki dan bile na skajpu otkako sam se vratila kući, tako da smo imale komunikaciju. Bilo je trenutaka kada je bila zauzeta svojim zadacima koje smo zajedno rešavale, a bilo je i suza zbog razdvojenosti. Sada smo nerazdvojne.

Story: Kako sada provodite vreme?

- Kao i sve druge mame i ćerke: pričamo, zajedno kuvamo, šetamo, čitamo, spremamo se za školu i gledamo naše omiljene programe na televiziji.

Story: Da li Antonia živi s vama ili s ocem Igorom Đurićem?

- Sa mnom.

Story: Koliko su vam pomogli saveti psihijatra i psihologa kod kojih ste išli po izlasku iz zatvora?

- Prevashodno su mi pomogli da shvatim kako detetu da ispričam istinu jer bi se u suprotnom zauvek poremetio nas odnos. Bilo je važno da Antonia čuje sve od mene, a ne od drugih, da shvati situaciju i da je uverim šta je istina, a šta laž. Pomogli su mi da sklopim neke kockice svog života jer je prosto nemoguće sve ovo preživeti i ostati potpuno netaknut, makar emotivno. Sve što je bio i mogao da bude moj život, više to nije. Mnogo toga se promenilo, a ja nisam imala apsolutno nikakvu kontrolu nad tim. Zahvalna sam na razumevanju i pomoći koju sam dobila. 

Story: Da li je vaša naslednica u međuvremenu uspela da se uklopi u način života koji je vodila u Americi prethodnih meseci dok je bila kod vašeg oca Nikole Rebrače?

- Bila je okružena mojom porodicom koja joj je posvetila sve vreme, ljubav i pažnju, a mom ocu beskrajno sam zahvalna jer je sebe stavio u funkciju mog deteta. Mislim da je kroz ljubav prema mom detetu pokazao neizmernu ljubav prema meni.

Story: Gde će Antonia nastaviti školovanje?

- Ostaće u Beogradu.

Story: U kakvim ste odnosima s njenim ocem Igorom?

- Poštujemo se i želimo dobro jedno drugom, a zajednički cilj nam je da sve što se meni dogodilo ostavi što manje posledice na Antoniu, da je zaštitimo kako bi rasla i živela kao zdravo i srećno dete.

Story: Kako vas dvoje delite obaveze oko ćerke?

- Antonia živi sa mnom, tako da su svakodnevne obaveze stvar naše rutine, a sa ocem provodi vreme koliko god i kad god to želi.

Story: U jednom od novinskih tekstova koji su opisivali davanje vašeg iskaza pred sudom, pojavila se priča o tome kako vas je bivši muž ostavio zbog mlađe partnerke. Da li je to istina i u kojoj meri je ta priča uticala na vaš odnos sa bivšim suprugom?

- Mislim da u životu svi pravimo greške, nekad smo ih svesni odmah, a drugi put nam je potrebno vreme da ih uočimo...

Story: Šta očekujete od nastavka procesa koji se vodi protiv vas?

- Proces je sudski tek krenuo, medijski je počeo mnogo ranije, a ja ostajem pri svemu što sam do sada govorila i istrajaću u želji da dokažem svoju nevinost: koliko je rada uloženo u Fond, kolikom broju žena smo pomogli i spasili im živote... Verujem da pravda postoji i ja ću se boriti za nju. 

Story: Koliko čvrsto verujete u pozitivan ishod i da li ćete svoju odbranu uspeti da iznesete do kraja?

- Moram da verujem jer znam istinu i to mi daje snagu. Verujem u rad pravosuđa ove zemlje i ubeđena sam da će meni, pod istim uslovima kao i drugima, biti omogućeno da se branim. Nažalost, do sada je moj postupak više vođen u medijima nego u sudnici.

Story: Da li vam je eksponiranost u medijima pomogla ili je otežala odbranu?

- Žao mi je što su se neki mediji, koji su toliko godina pratili moj rad, sve aktivnosti i manifestacije mog fonda, odlučili da to ignorišu i okrenu se ka polovičnim i neistinitim informacijama. Znali su količinu i značaj mog rada i rada fonda, ali su ipak neproverene informacije bez razmišljanja plasirali po svojim izdanjima. Onaj ko je sve to organizovao, bio je uporan i moćan, a sve u cilju da pokrije sebe. Shvatam da to podiže tiraže i povećava profit, ali posledice na živote onih ljudi kojima to rade zaista su jezive.

Story: Kako provodite dane na slobodi?

- Što normalnije, sa svojim detetom, prijateljima, porodicom... Moram da nastavim i da se borim dalje.

Story: Da li vam je ograničeno kretanje?

- Nije mi dozvoljeno da napustim mesto prebivališta. Ponekad je teško objasniti detetu zašto s njom ne mogu da idem van grada jer ni sama nemam objašnjenje.

Story: Krenuli ste na jogu. Koje još trikove primenjujete za održavanje linije?

- Najviše mi prija brza šetnja, pa svuda idem peške, malo jedem i pijem dosta vode.

Story: Koliko ima istine u pričama kako ste nedavno okončali emotivnu vezu i da ste sada sami?

- Ljudi koje volimo, koji nas vole i s kojima smo preživeli najlepše i najteže trenutke, zauvek su deo našeg života.

Story: Plašite li se onoga što vam donosi budućnost?

- Previše se borim i želim da sve ovo jednog dana prođe, da nastavim miran i normalan život sa svojim detetom.

Story: Jeste li po izlasku iz zatvora povratili veru u prijatelje?

- Oni koji su mi bili prijatelji, to su i ostali, nijednog trenutka nisu odustali, promenili svoje ponašanje, količinu ljubavi i podrške koju mi pružaju.

Story: Održavate li kontakt s nekadašnjim cimerkama iz zatvorske ćelije?

- Odnosi koji se stvore u takvim uslovima zaista su specifični, a razumevanje i podrška su osnov svega, tako da ih je nemoguće zaboraviti i izbrisati. Teško je da neko ko nije prošao i preživeo tako nešto razume gde si bio i šta osećaš.

Story: Rediteljka Sanja Beštić nedavno je izjavila kako ste joj vi pomogli da dijagnostikuje rak i izleči se. Da li vam se javlja još žena kojima ste pomogli u prošlosti?

- Srela sam žene na ulici kojima su pomogli pregledi na koje su otišle zahvaljujući vaučerima koje su dobile od fonda, a mnoge su mi pisale pisma podrške putem  e-maila ili preko Facebooka.

Story: Da li ste doživljavali neprijatnosti na ulici nakon što ste izašli na slobodu?

- Vratila sam se u kraj gde me ljudi poznaju, od njih sam odmah dobila podršku, savetovali su me da dignem glavu i da se borim. Mislim da su ljudi sve više svesni istine.

Story: Jeste li počeli da pišete knjigu ili pripremate predstavu sa Sanjom Beštić na temu onoga što ste proživeli?

- Nisam. Prvo moram psihički da se pripremim i sve preživim ispočetka, da napravim svoje beleške, a tek onda možemo zajedno da sklapamo delove u knjigu ili scenario.

Story: Kako uspevate da ostanete psihički jaki i stabilni?

- Stabilnost mi daje Antonia, moja porodica, prijatelji, iskrena ljubav i podrška koju osećam. Nikada nisam odustajala od svojih ideja, snova i onoga u šta verujem svim svojim bićem, pa ne smem ni sada. Guram dalje dan za danom, borim se, radim, učim i ne odustajem.

Nikola Rumenić

makonda-tracker