Zlatan Stipišić Džiboni: Više nisam meta za zavođenje

3
Kantautor Zlatan Stipišić Džiboni govori o tome kako je rizično vreme u kojem su obožavateljke mogle da ga razvedu iza njega i naglašava da je najbolju muziku komponovao tokom druge trudnoće svoje žene Sanje
foto: Julija Gromova, Livio Andrijić, Story press
foto: Julija Gromova, Livio Andrijić, Story press

Hrvatska pop zvezda Zlatan Stipišić Džiboni više od dvadeset godina gradi skladne bračne odnose sa suprugom Sanjom koju poznaje od svoje desete godine kada se doselila u njegovu ulicu. Prvo su, kako kaže, bili prijatelji, onda ljubavnici, pa su postali supružnici koji danas imaju troje predivne dece: ćerku Tanju (23) i sinove Randoma (15) i Renca (5). U ekskluzivnom intervjuu za Story, nakon briljantnog nastupa u hotelu Maestral u Pržnom, Džiboni je prvi put otvorio dušu i za srpske medije progovorio o svom emotivnom životu.

Story: Jednom ste izjavili da ste najbolju muziku stvarali tokom druge trudnoće vaše supruge. Gde nalazite najbolju inspiraciju za pisanje pesama?

- Ona je tada bila blagoslovena i lebdela je po kući devet meseci. Išla je rano na spavanje, a ja sam tada bio noćna ptica i dosta vremena  provodio sam u kući sa instrumentom u rukama sve do svitanja.

Story: Možete li da kažete da je zato sada vaš stariji sin Random, kada je reč o muzici, najtalentovanije dete u porodici?

- Da, on svira gitaru.

Story: Koliko je tačno da on neke akorde uspeva da savlada za mnogo kraće vreme nego što ste to vi činili u ranoj mladosti?

- Tako je, samo što ja u svom detinjstvu nisam imao playstation kao najvećeg ubicu rokenrola. Danas sva ta talentovana deca radije pucaju u nekakve zombije, a ja sam svojim klincima zabranio da nišane u ljude.

Story: Da li je teško sačuvati porodični mir?

- Hajde da budemo pošteni, nešto mora da ispašta: familija, prijatelji ili muzika koja je tu, kako ja volim da kažem, najrazmaženija osoba. U mom slučaju platili su prijatelji. Mnoga prijateljstva sam proredio i to je moj greh. U jednom trenutku svog života upao sam u dilemu. Morao sam da odlučim: ili ću imati porodicu ili ću biti na panku do šest ujutro.

Story: Kako ste uspeli da postavite tu granicu i prestanete sa nekadašnjim načinom života?

- Odlučio sam da svojoj publici sve dam. Prilično sam dobar muzičar, a znam da ne bih bio dobar kamenorezac, iako mi je po struci namenjeno da radim na groblju.

Story: Jeste li primenjivali u praksi zanimanje za koje ste se školovali?

- Jesam, ali to sam radio veoma loše. (Smeh).

Story: Kako danas održavate prijateljstva kada ste toliko zauzeti?

- Neka od njih sam spojio sa poslom. Mnoge prijatelje vodim sa sobom na koncerte, vozimo se od tačke A do tačke B i tako se družimo.  S druge strane, izgubio sam svoje prijatelje barabe s kojima sam vodio noćni život. Njih jednostavno više nema u mom okruženju. Znaju oni da iza te odluke ne stoji prepotencija, već da je to jednostavno moj izbor i ne ljute se.

Story: Da li je vaša supruga ipak podnela najveću žrtvu zarad vašeg idealnog balansa između privatnog i poslovnog života?

- Nismo to analizirali. Ona misli da jeste, a i ja možda mislim slično. Smatram da joj nisam priuštio mnogo šokova, a one koje je pretrpela, uglavnom su servirali ljudi sa strane.

Story: Kako izbegavate uticaje trećih osoba koje se eventualno mešaju u vaš brak?

- Starenjem! Kad si mlad, svi mogu da te razvedu. Danas više ne postoji interesovanje za mene privatno, već za ono što radim. Više nisam meta za zavođenje.

Story: Ipak, i danas vas mnoge žene vole?

- Da, ali one mene doživljavaju kao člana familije. Ako su mlađe, gledaju me kao strica, a ako su starije, onda kao nekog rođaka. U stvari, ne znam tačno kako me ko gleda. Ne dobijam pisma, pa da znam. Na moje koncerte uglavnom dolaze parovi, što je još bolje jer se ne osećam ugroženo. (Smeh)

Story: Kad već nema ko da vas zavede, kao što kažete, da li vam je onda lako da sačuvate brak?

- O tome inače ne govorim, ali vi ste vešto odgajan provokator,  pa postavljate teška pitanja na fin način. Ipak, neću podleći vašem umeću. (Smeh).

Story: Zbog čega kažete da se osećate kao luzer dok čitate Story?

- Zato što vidim stanove nekih sportista, pevača i glumaca koje poznajem i pomislim da su ušli u tuđe, sve mi to deluje kao totalna magija. Vidim neke pevače koji godinama nisu imali tezgu, a imaju neke skupocene kamine i čuda. Oprostite, ja sam i sam sebi smešan, a kamoli da mi to ne bude smešno.

Story: Pišete li pesme namenski ili se jednostavno vodite inspiracijom, pa ko se u njima pronađe, pronašao se?

- Nikada ne pišem pesme po narudžbi ili nameri. To mi je nekako plitko, ali istovremeno i pametno, jer pametne pesme nemaju emociju i zato im je rok trajanja kratak.

Story: Ćerka Tanja vam je dizajnirala omot za album. Jeste li zadovoljni onim što je uradila?

- Rekao sam joj kako mora da bude urađen za šest, to jest za prolaznu ocenu, jer kod mene nema nepotizma. Tako sam odgajan. Ni ja nisam imao kredit kod svog oca, koji je čuveni etnomuzikolog. Smatram da na ovim prostorima, baš zato što si nečiji sin, moraš da budeš duplo bolji jer će svi smatrati da si uspeo samo zbog toga. Recimo, sutra će sin Novaka Đokovića morati dva puta da osvoji Vimbldon da bi poverovali u njegov uspeh.

Story: Da li ste popustljiviji prema ćerki u odnosu na sinove?

- U nekim stvarima da, ali još je rano da o njima govorim.

Story: Jeste li strog otac?

- Nisam, nažalost. Smatram da bi za njih bilo mnogo bolje da ih pripremim za životne bitke koje ih čekaju. Doduše, ne znam još koja će zanimanja odabrati.

Story: Da li je onda najveći zajednički bunt koji sa decom priređujete vašoj supruzi, to što naslednike ponekad odvedete u restoran ili fast food na nezdravu hranu?

- To radim zato što moram da im se ulizujem. Pošto me ređe viđaju nego majku, imam kraći period da ih navedem da se zaljube u mene.

Story: Kako provodite letnje mesece? Imate li neka omiljena mesta za porodične odmore?

- Volim mesta koja nisu mondenska. Nikada nisam džet-set shvatao kao nešto čemu se priključuješ. Smatram da ne možeš pripadati eliti novca, već jedino eliti mozga ili ono što je još ređe, a to je eliti srca. Ja sam uspešan čovek, ali bespotrebne su mi mnoge stvari koje uspeh nosi sa sobom. Sumnjam i da je, recimo, Leonard Koen vapio da ide na mondenska mesta.

Story: Dakle, vama materijalno gotovo da nije bitno?

- Znam da se osećam najbolje u društvima koja me emotivno pune ili prazne, bez obzira na to gde se s tim ljudima nalazim. Sećam se nekih rođendana i žurki na kojima se nas dvadeset guralo u nekoliko kvadrata i nikom se nije išlo napolje. Posmatrajući racionalno, svima nam je bilo grozno, imali bismo jednu pepeljaru, jedan frižider, ali uprkos tome nikome se nije odlazilo sa zabave jer nam je bilo dobro. S druge strane, ima stanova od 130 kvadrata iz kojih odmah želim da pobegnem.

Story: Da li je tačno da na jesen nastupate u Novom Sadu?

- Želja mi je bila da imam koncert u sklopu Exita, ali na kraju sam se odlučio za Spens. Ipak, još ne bih govorio o tačnom datumu. Više volim da pričam o bini i tehničkim detaljima koncerta (smeh).

Nikola Rumenić

 

makonda-tracker