Kristina Bekvalac: Karneval veselih boja

Stilista i bivša manekenka Kristina Bekvalac oduvek je imala specifičan stil oblačenja, po kome se razlikovala od svoje sestre, popularne pevačice Nataše, kao i od većine stanovnika rodnog Novog Sada, pa je preseljenjem u Beograd dala svojoj mašti na volju
1
1 / 6 Foto: Milena Rakočević

Stilista Kristina Bekvalac veliku pažnju posvećuje odabiru garderobe i uvek brižljivo kombinuje različite odevne predmete. Nekadašnja manekenka, koja samo zbog nedostatka ambicije nije ostvarila svetske uspehe u modnoj industriji, a imala je sve predispozicije, nikada se ne presvlači više od dva puta dnevno i garderobu kombinuje isključivo prema sopstvenom raspoloženju. Otkako se nedavno preselila u Beograd, ova prelepa Novosađanka prepustila se svojim modnim maštarijama, koje nije mogla da ostvari dok je živela u rodnom gradu, gde su je često prozivali zbog specifičnog stila. Kristina nam je pre četiri godine otkrila da je za razliku od starijih sestara Dragane i Nataše, oduvek bila svoja i da  nikada nije pratila trendove, kao i da se najlepše oseća u odeći veselih i jarkih boja.

Zbog čega se više ne bavite manekenstvom?

- Nikada nisam bila preterano ambiciozna što se manekenstva tiče, ali ne zato što sam smatrala da nisam dorasla tom pozivu, već sam sebe oduvek videla iza fotoaparata. Moje drugarice i dalje insistiraju na tome da pristanem na angažmane u inostranstvu koje su mi nudili. Ko zna... Možda će se nešto promeniti ako dobijem dovoljno primamljivu ponudu.

Ipak, odlično ste se snašli na snimanju našeg editorijala. Da li vam se i privatno dopada garderoba koju ste nosili na setu?

- Volim jarke boje i šarene stvari, pa se može reći da se ova garderoba uklapa u ono što bih i privatno odabrala. Uživam da kombinujem roze i crvenu, kao i žutu i narandžastu boju, koje po nekom kodeksu oblačenja ne bi trebalo da se nose zajedno, ali sve to je deo mog eksperimentisanja u odevanju.

Znači li to da nije kič kada istovremeno obučete dve šarene stvari?

- Mogu da prođu jedino ako se dobro uklope jedna sa drugom.

Kako biste definisali svoj modni stil?

- Kombinacija sportskog i elegantnog. Umem da iskombinujem duksericu sa cipelama na štiklu, kao i da uz elegantnu kreaciju obujem patike, a naročito otkada mi je stilista Ivana Rabrenović dala potvrdu da je to u redu.

Možete li bez pomoći stiliste?

- Ivana mi je najbolja drugarica, ali  i moj šef, jer smo nedavno obe potpisale ugovor sa televizijom Košava, gde radimo kao stilisti. Iz našeg prijateljstva je proistekla i zaista lepa poslovna saradnja. Ipak, moram da istaknem da se ona ne ponaša kao klasična šefica i ja uvek imam pravo glasa.

Pratite li trendove po svaku cenu?

- Pratim modu, ali u tome ima dosta odstupanja i nisam uvek obučena po propisima. Garderobu od prošle godine umem da osvežim modernim detaljima.

Da li prepravljate kupljene stvari?

- To mi se stalno dešava, naročito u poslednje vreme. Imam divnu krojačicu koju posećujem jednom nedeljno, ali i ja volim da šijem, pa tako često kažem da sam sama svoj majstor.

Koji vam je omiljeni deo garderobe?

- Imam mnogo najrazličitijih detalja i ukrasa. Najviše volim da kupujem nakit, čarapice, rukavice, šalove i rajfove za kosu.

Da li češće nosite suknju ili pantalone?

- Suknju, i to dužu i široku. Prijatno se osećam i u pantalonama, pre svega farmerkama. Garderobu ne biram prema godišnjim dobima, ponekad se usred zime obučem kao da je leto, i obrnuto. Često se u decembru odenem tako da se smrzavam, a u avgustu mi opet bude pretoplo, jer preteram sa stvarima. Inače, ne volim da se utopljavam i kada imam pantalone, nikada ne nosim unihop čarape. Moje raspoloženje veoma utiče na to šta ću da obučem. Kada sam neraspoložena, imam više motiva da se sredim, jer se bolje osećam kada dobro izgledam.

Koliko vremena provodite pred ogledalom?

- Nisam tipična žena čije spremanje traje po nekoliko sati. Uvek znam šta ću da obučem i nikada se tokom dana nisam presvukla više od dva puta. Čim se probudim, znam kakav će mi biti autfit, jer mi je to veoma bitno. Mnogo razmišljam o garderobi, pa čak i kada sam kod kuće, vodim računa o tome šta imam na sebi.

Da li radije nosite ravnu obuću ili cipele sa potpeticama?

- Volim da hodam na štiklama, ponekad i u situaciji kada mi to nije preporučljivo. Kada Ivana i ja krenemo u nabavku garderobe, moramo da obiđemo i po trideset butika dnevno, ali ja, ako mi tako dođe, ni tada ne odustajem od visokih potpetica. Nedavno smo dvadeset četiri sata provele putujući u Kinu, a iako je bilo hladno i podrazumevalo se da ćemo mnogo vremena provesti na nogama, obula sam cipele sa štiklom od dvanaest centimetara, suknjicu i majičicu. Često se obučem neadekvatno, ali volim da sama sebi ispunim hir.

Šta nikada ne biste obukli?

- Kožne pantalone i mrežaste čarape, jer su demode. Kožu inače ne volim, kao ni prirodno krzno. Veliki sam ljubitelj životinja, pa sve to ne bih nosila čak ni kao modni detalj.

Može li se izreka Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari primeniti na vaš način života?

- Ne, jer volim jeftine stvari, a garderoba mi brzo dosadi. Kada bih često kupovala preskupu garderobu to bi bilo bacanje novca, a za to nisam dovoljno bogata. Najčešće kupujem u prodavnicama Mango, Top Shop, Zara...

Kupujete li na kineskim pijacama?

- Ne, nemam naviku da idem tamo. Da odem, možda bih videla nešto što mi se dopada, pa bih to i pazarila.

Da li je za vas šoping dobar vid zabave?

- Posećujući butike veoma se zamaramo, pa često gubimo osećaj šta tražimo. Međutim, bez obzira na to što je naporna, kupovina me čini srećnom, jer garderobu naprosto obožavam. Kada Ivana i ja za potrebe TV Košava, ponesemo iz radnji sve te stvari, imam utisak da mi one pripadaju i osećam se veoma bogato.

Idete li zbog toga ređe privatno u kupovinu?

- Nekoliko puta u toku godine nabavim sve što mi je potrebno. Može se reći da se oblačim u Kini, gde idemo dva puta godišnje.

Volite li nakit?

- Veoma, ali ne zlato, briljante i dijamante, već bižuteriju. Ne nosim ni sat niti prstenje, već ogrlice, minđuše, broševe i rajfove.

Imate li tetovažu i šta ona označava?

- Da, na donjem delu stomaka i to su inicijali članova moje porodice.

Da li biste se podvrgli intervenciji plastičnog hirurga?

- Kada budem imala potrebu za nekom korekcijom na telu ili licu, svakako ću je uraditi. Žene bi, ipak, trebalo da budu malo umerenije kada je reč o odlasku kod plastičnog hirurga.

Držite li dijetu kako biste što duže bili fit?

- Moram da pazim šta jedem, jer sam sklona gojenju. U nekim periodima života hranu konzumiram u enormnim količinama, a onda odjednom prestajem i gotovo ništa ne jedem. Trenutno sam na dijeti koju mi je propisao nutricionista. Moram da vodim računa o svojoj liniji, iako me hrana, pored garderobe, veoma usrećuje.

Trpite li zbog lepote?

- Nije mi problem da sedim po salonima kada znam kakav će biti  rezultat svega toga. Jedan dan nedeljno odvojim za ulepšavanje, a  za to se i psihički pripremim. Nisam od jadna onih devojaka koje ne mogu same da nalakiraju nokte ili isfeniraju kosu i nisam rob kozmetičkih salona. Šminkera angažujem kada me fotografišu, a  inače ne stavljam mnogo make upa, jer imam osetljivo lice.

Koji vam je omiljeni parfem?

- Escada, ali volim i parfeme koje su kreirale Britni Spirs i Dženifer Lopez, jer mirišu na čisto, lagani su i puderasti. Inače, parfeme koristim u velikim količinama, pa mi jedna bočica traje deset dana!

Kada biste morali da napustite svoj stan u roku od pet minuta, šta biste poneli?

- Sve, ne bih mogla da se odvojim ni od jednog komada garderobe.

Koliko su na formiranje vašeg stila uticale starije sestre Dragana i Nataša?

- Odmalena sam bila svoja. Drago mi je što sam se preselila u Beograd, jer su u Novom Sadu svi uniformisani i teško prihvataju ljude koji se oblače drugačije od njih. Sada mogu da se odevam kako hoću, a da to niko ne komentariše. U rodnom gradu su me često opisivali kao devojku sa čudnim stilom, a Beograd je mnogo napredniji kada je reč o eksperimentisanju sa garderobom. I Nataša i Dragana se oblače lepo, ali se prilagođavaju trendovima, a ja sam se uvek odevala na svoju ruku. Oduvek sam znala da ću ući u svet mode, jer me je to izuzetno privlačilo. Često sam i ranije drugaricama davala savete kada se radi o garderobi.

Da li ste nekada Nataši sugerisali šta da obuče za javni nastup?

- Ona je uvek imala stilistu, ali i danas ima običaj da me pita šta da odene za neku dnevnu varijantu.

Frizirate li se u salonu vaše sestre Dragane?

- Ona nije frizer, ali su kod nje zaposlene talentovane devojke koje vode računa o mojoj kosi. Rado eksperimentišem sa dužinom i bojom, ali nikada se ne bih ošišala na kratko, jer dugu kosu smatram odrazom ženstvenosti.

Zašto više niste plavuša?

- Prirodno sam svetla, pa sam sebe oduvek doživljavala kao plavušu. Svašta sam radila sa kosom, išla sam i do vrlo tamnih nijansi, a nedavno sam pronašla ovu boju meda sa narandžastim pigmentom, koja odgovara mom tenu. Ne mislim da plave devojke deluju nežnije, osećala sam se isto i kada sam imala svetlu i skoro crnu kosu.

Da li vam je važno kako je muškarac odeven?

- Veoma, ako mi se neko dopadne, a nije obučen po mojim merilima, odmah zamislim kako bi trebalo da izgleda. Volim mušku modu, pa često sebi kupim neki odevni predmet za muškarce, recimo neku lepu majicu ili duksericu, koju mogu da uklopim sa svojim krpicama.

Kako biste želeli da budete obučeni na sopstvenom venčanju?

- Nikada nisam mislila da ću imati klasično venčanje koje podrazumeva venčanicu, goste, šampanjac, tortu i vatromet. Najvažnije mi je da to bude romantično, možda na nekom dalekom ostrvu, a bila bih u lepršavoj haljinici ili kupaćem kostimu. Mada, imam utisak da ću se udati baš u venčanici, jer se uvek desi ono što ne želite!

Jasmina Antonijević

Tekst je objavljen u 61. broju magazina Story, 21. novembra 2006. godine.

makonda-tracker